Rastanak od mezarja
Petov Do, subota 5. august 1995. godine
Jučer smo, pred akšam, konstatovali da je spajanje sa ostatkom grupe propalo. Bilo je mnogo solucija o njihovom mogućem opstanku, ali sada mislimo samo na najgore. Pokušavamo da se otarasimo konstatacije da su krici u Slapu, koje smo zadnje veče boravka u Križevcu čuli, bili njihovi. Sve je bilo moguće, a obišli smo sva mjesta gdje bi smo ih mogli naći. Niko od njih nije došao na Petov Dl, a to je bio dio plana u slučaju razbijanja grupe. Postojala je samo jedna ohrabrujuća mogućnost, da se nismo spojili zato što je došlo do slučajnoga mimoilaženja u protekla dva dana.
Jad i čemer! Igra bez pravila i dalje traje. Htjeli mi to ili ne, moramo je nastaviti prije nego je potpuno izgubimo. Odlučili smo se povući novi potez u ovoj igri na život i smrt i krenuti što prije sa ovoga mjesta. Kuda? I to smo riješili, odbacujući Goražde kao varijantu, samo zbog mogućnosti četničkog napada na ovu enklavu, ako napad već nije počeo. Temeljito čišćenje Podrinja krenulo je: prvo Srebrenica, pa evo i Žepa, a Goražde je posljednja zaštićena zona koja je ostala u Podrinju. Bilo je logično da će se i tamo desiti Srebrenica i Žepa. Stoga, ako se već spašavamo zašto da se dovodimo ponovo u istu situaciju. Sinoć smo skoro do sabaha sve to razmatrali, donosili i podvlačili odluke. Imali smo na umu i to da se sklanjamo i čekamo zimu, pa možda i proljeće, a šta se sve može desiti do tad i sa cijelom BiH, to ne možemo znati. Tu varijantu smo odbacili, pa poslije nje Goražde, a novi plan je Kladanj. Odgovara nam sama konfiguracija terena, kao i to da grad nije u okruženju kao Sarajevo ili Olovo. Da, Kladanj! Tamo ćemo se uputiti. Noćas smo spremili malo kolačića od brašna koje smo našli, a bilo je prosuto pored štale. Kiše koje su padale, pa zatim vrućine poslije njih, napravile su betonsku gomilu od brašna. Okolo je bilo zaštićeno sopstvenim oklopom, dok smo pronašli suhog i upotrebljivog brašna oko deset kilograma i to unutar tog oklopa. To smo jeli jučer i danas, te spremili sinoć kolačiće za puta. Njive su pune raznovrsnog povrća, što nas je povratilo iz totalne gladi i okrijepilo, dajući nam energiju za dalje.
Spavali smo možda dva ili tri sata. Rano jutros ubrali smo krastavaca u Behkinom vrtu, jer su bili mnogo bolji nego u mom vrtu. Također, uhvatili smo i jednu kokoš i ispekli je kako bi smo bilo šta pojeli pred polazak koji planiramo poslije podne. I sinoć smo jednu pojeli, tako da ih je ostalo možda još tri sa horozom kojeg smo poštedjeli. Moraju imati starješinu i čudi me da ni jednu nisu odnijeli ”sakupljači tuđe imovine”. Oprali smo svu odjeću za vrijeme našeg boravka ovdje.
Nastavice se