Dedo
Participant
    Post count: 1243

    Križevac, 3. august 1995. godine

    Sumnjam da ću danas moći pribilježiti više detalja, ali evo, da ubilježim jedan važniji. Onemogućeni smo u namjeri da se prebacimo u istočnu stranu Križevca. Područje Drenovca (istočni dio Križevca), je preplavljen četnicima koji vršljaju i pretresaju teren, a valjda u potrazi za mogućim odbjeglim Bošnjacima. Kuća Bećira Vatreša je jedina koja je postojala tu na rubu Drenovca, a sad je pljačkaju, kasnije će je sigurno zapaliti. Cijenimo da bi možda mogla i ostati nezapaljena zbog njene strateške važnosti. Teren je pogodan za bilo koga ko bi se izvukao prema Ribiocu, opskrbio se hranom, sklonio privremeno i slično. Penjali smo strpljivo i oprezno, zapadno od posjeda. Drugi problem prolaska zapadno od Bećirove kuće bile su čiste livade koje bi se možda mogle preći samo po noći, ali…
    U našem izviđanju došli smo do zaključka da nam je bolje da se okrenemo prema Vrataru, poprijeko preko Križevca, sa krajnjim ciljem da dođemo mojoj kući. Dok smo jutros boravili u izviđanju, gledali smo kako četnici pale kuće Vatreša: Šabana, Mehmedalije (Edinov Babo), Ejuba, Abida, Redže, Zećira, Ćamila i Sinana Vatreša. Iz krovova koji su polahko nestajali u vatri izdizali su se brzi i stravični plamenovi, koji su gutali sve. Za nekoliko trenutaka kuće su nestale, a da su postojale, svjedočili su samo zazidani kalkani ili neki ugarak na krovovima, koji je ostao da štrči, umjesto crijepova. Preostale su još bile kuće Adila Mehmedovića, Huse odnosno Seada Vatreša, jedna napuštena kuća u gornjoj avliji, stara kuća Sinana Vatreša, Himze Vatreša i Arifa Vatreša. Sve ove kuće su bile načičkane u centra sela i mi smo se čak i čudili zašto još uvijek nisu njih zapalili. Kuće u Homaru, također su još uvijek netaknute, zatim kuće na Klancu i Podzidu.
    Evo, nalazimo se ponovo u Fejzinoj pećini, mokri do kože. Vani je magla i kiša, te smo podložili vatru da se osušimo. Bar se neće primijetiti dim zbog magle. Cijeli dan smo nastojali pronaći neku dobru sigurnu i sklonjenu pećinu. Po predanjima koja smo slušali kao djeca, na ovom prostoru ih je trebalo biti nekoliko. Obojica smo prvi put u surovom Križevcu tako da nismo uspjeli pronaći ni jednu, osim ove.

    Nastavice se