Pjesme o Žepi
Boraveći tri i pol godine u Žepi zabilježio sam nekoliko pjesama o ovom kraju. Ne ulazeći u zamke procjenjivanja njihove umjetničke vrijednosti, ja sam ih zabilježio, cijeneći da će i one biti posebni svjedoci jednoga vremena:
Herojski narod Žepe
Ko poznaje Žepu moju
taj osjeća bol u duši
Kada čuje kako dušman
sve ljepote njene ruši
ref: Herojski narod Žepe
ognjišta brani svoja
I umrjeće ako treba
za tebe Bosno moja
Kad junački borci Žepe
na liniji prvoj ginu
Da slobodna Bosna bude
u amanet daju sinu
Uskoro će narod Žepe
do slobode svoje doći
I sa pjesmom pokraj Drine
kroz Istočnu Bosnu proći
(Pjesmu je kao svojevrstan ratni, patriotski, muzički hit, pjevala Hanka Paldum)
***
Iz lijepe Žepe
suze su potekle
niz studenu Drinu
zbog onih što ginu
ref: Zaplakale majke,
sestre i djevojke.
Žale svoje sinove,
žale braću, momke.
žale sve junake
što su hrabro pali,
od dušmana što su
Žepu sačuvali.
Iz lijepe Žepe
suze su potekle
i sa njima kletve
što osvetom svijetle.
****
Kliče soko sa vrh Žepe,
gori zelenoj.
U amanet cijeloj Bosni,
majci jedinoj.
ref: Bosna tuđa nije bila
i nikada neće biti.
Bosna jednu Žepu ima
i ne da se pokoriti.
Krvavi su perji moji
blista obraz tvoj.
Žepa gladna, Žepa bosa
al’ ne da ponos svoj.
Nikad ovom zemljom nećeš
proći nemani,
poručuju hrabri borci
Bosni odani.
(Ovu izuzetno popularnu pjesmu je pjevao Rizo Hamidović)
****
Gorjele su vatre
ciganske kraj rijeke
a Cigani snivali drumove daleke.
ref: Kraj rijeke ih nema više
vatre im se pogasiše
ko zna gdje se odseliše.
Otišle su čerge
garave od dima
a kiše su tragove
sakrile za njima.
Prestale su pjesme,
jecaj na gitari,
za snovima pošli su
Cigani čergari.
***
Nikad nisam volio plavuše.
Srcem su mi vladale garavuše.
ref: A sada sam izgubio glavu,
danju – noću sanjam kosu plavu.
Plavu kosu,plave uvojke,
plave oči prelijepe djevojke.
Zbog nje mi puno i srce i duša
draža mi je od svih garavuša.
Nikad nisam ludov’o za njima
svi su znali plavo me ne zanima.
***
Možda će i ovi ratni dani
uskoro biti odbrojani.
Možda će neko novo vrijeme
skinuti ovo teško breme.
Možda će i neke sreće biti
al’ kako zaboraviti.
ref: Stari kaput iznošen
komad hljeba isprošen.
Snijeg ispod bosih nogu
ne, ne to ne mogu
Možda će ove ratne rane
uskoro biti izvidane.
Možda će ovaj bol iz duše
vjetar slobode da otpuše.
Možda će i nekad bolje biti,
al’ kako zaboraviti.
***
Godina ratna devedeset druga
prokleto teška, prokleto duga.
Za sto života stradanja dosta,
bez išta osta, beskućnik posta.
Ref: Sam bi sebi ja presudio,
propio se il’ izludio.
Da nisam sreo i zavolio
djevojku slične sudbine.
Zbog nje još živim,
Zbog nje se nadam
Zbog nje još sanjam bolje godine.
Godina ratna devedeset treća
oteta radost, oteta sreća.
Za jedno srce previše rana
predugih noći, preteških dana.
***
Da je meni prijatelju stari
ova želja da mi se ostvari.
Da ja odem do podrinja svoga
da ispunim želju srca svoga.
ref: U Zvorniku kahvu bi popio,
u Bratuncu Drine se napio.
Srebrenica konak bi mi bila,
lijepa Žepa zorom me grlila.
Nije lahko prijatelju stari
duša moja za Podrinjem žali.
Žali duša sjajne mjesečine
što se blista preko hladne Drine.
Hej Podrinje lijepo si i ravno
od tebe sam otiš’o odavno.
Mnogo su te poželjele oči
a i srce htjelo bi ti doći.
(Pjesmu je pjevala izvorna grupa Juka i Slavuji)
***
Pjesma posvecena Žepi
(Izvorni stil, nepoznati izvođači)
Evo jedne pjesme da se znade
kako Žepa svoju pomoć dade.
Nek se čuje širom Bosne cijele
kako brašno izbjeglici dijele.
Devedeset četvrta pri kraju,
konvojima četnici ne daju
da sa brašnom kamioni prođu
i gradiću Srebrenici dođu.
Novembar je, teška glad zavlada
izbjeglice prepune su jada.
Obilaze srebrenička sela
ne bi li se hrana donijela.
Ali džabe niko dati neće,
oni žito pakuju u vreće,
na pijaci prodaju za marke,
oj, slabo iko daje zbog sadake.
Tužno djecu ogladnjelu glediš,
bez večere cijele noći sjediš
i razmišljaš, dok ne svane zora,
kuda krenut al’ se prosit mora.
Prođe priča Srebrenicom glasno
Žepa daje bez maraka brašno.
Izbjeglice prepune su sreće
kolona se prema Žepi kreće.
Opasno je Podravanje proći
pa se mora krenuti u noći.
Svakog tuga u grudima para
kad se prođe kraj Konjskog samara.
Tu zasjeda može biti lahko,
to je mjesto upamtio svako.
Tu je dosta ljudi pobijeno
oj’ i u logor živih odvedeno.
Od Jovina Brda do Stublića
kolona je ljudi i mladića.
Jadne majke, i one se bore
da se Stublić pređe prije zore.
Prođe Stublić, svanula je zora,
od gladi se drhti i umora.
Onda Luke prve su na redu
ljudi traže da noće i jedu.
Svako rado u kuću ih prima
i za jelo ponudi šta ima.
Oko Žepe prepuna su sela
izbjeglice što bi brašna htjela.
Niko od njih ne zatvara vrata
već ih prima ko rođenog brata.
Odmah konak i večeru daju
i pun ranac brašna nasipaju.
Često suze poteknu niz lice,
od radosti svake izbjeglice,
što će brašna djeci donijeti,
pa od gladi neće umrijeti.
Spasiše ih dobri ljudi Žepe
oj, Krušev Dola i Luke lijepe.
S rančevima Srebrenici kreću
a Žepljaci požele im sreću.
Izbjeglica pokrene kolona,
Stublića kritična je zona.
Dok se asfalt Podravanje prođe
i na brdo Jovino se dođe.
Svako ide i misli u glavi
kada dođe odmah somun pravi.
Biće djeci večerice lijepe,
ide Babo sa brašnom iz Žepe.
Nekom Babo, a nekome mati,
al’ će djeca slatko večerati.
Draga Žepo velika ti hvala
što si pomoć Srebrenici dala.
Tako mnoge izbjeglice spasi
pa se nikom život ne ugasi.
Ova vam je pjesma napisana
Vi ste ponos naših Muslimana.
Premnogo ste spasili života,
nek vas prati sreća i dobrota.
I sve ljude okoline Žepe,
Krušev Dola i Luke prelijepe.
Vi ste naša muslimanska Mekka,
zahvalni smo vama dovijeka.
Vi ste naša muslimanska Mekka,
oj, zahvalni smo vama dovijeka.