-Evo Avde! Izgleda da ide sam!
Dok smo zagledali u pravcu odakle je dolazio, vidjesmo ga kako žurno korača ka nama.
-Selam momci! Šta ima? Ima li umora?
Neko vrijeme je gledao čudno i zabrinuto po nama, te je prozborio:
-Brgulja uzmi pušku i polazimo!
Noge su mi klecale dok sam žurio za njim. Znam da su njegova izviđanja vodila samo u dubinu i što detaljnije, za što je koristio malo bolje momke i sposobnije. Mislio sam u sebi, Bože gdje li će?
Ne tako zadugo, kretali smo se i stigli do zone odgovornosti Diverzantskog voda, gdje smo se sastali sa komandirom. Avdo ga onako na brzinu samo upita šta se dešava ispred njih, tako da mu ovaj odgovori da na potezu Milići – Kupusna nema pokreta. Naglasio je i to da nema pokreta iz pravca Jasen-Kupusna, kao i odozdo iz Đevića. Naredio je da obezbijede lijevu i desnu stranu u njegovom pravcu izviđanja te da budu oprezni, jer se nada da će biti manjih grupa iz Srebrenice koje će tražiti spas u Žepi.
Pozvao je još petoricu diverzanata, govoreći da nema puno vremena i da od njega iz Sarajeva traže da nešto učini za Srebrenicu.
-Ni sam ne znam šta! -rekao je.
-Idemo u rejon Kupusne, tačnije Opaljene Stijene, odakle se vidi Sućeska (srebrenička regija).
-Trebam da lično vidim taj dio i još ponešto usput.
Pomislio sam da sam mu trebao samo do ovog dijela puta, međutim, on me prekide:
-Polazi Brgulja, ti si veliki, ne plaši se! Smješkao se, dok mi se krv ledila.
Umirem od muke, jer znam gdje je to, a već je bila odabrana petorka, koja je navikla na slične stvari, dok sam ja bio prosječan, od tri opanka jedan. Krenuli smo šumskom cestom, a Avdo samo upozorava na oprez i osmatranje lijevog i desnog boka. Govorio je da ćemo se sresti prije sa Srebreničanima nego sa srpskom patrolom. Naređivao je Alji da ide oprezno, naprijed ispred svih i da požuri.
-Aljo ti znaš ovaj teren i kako diše.
Nakon jednog sata pješačenja ušli smo u rejon Kupusne. Avdo je i dalje ponavljao upozorenje da razgledamo maksimalno i pratimo sve promjene. Alju, kojeg je bio poslao do iza nekih sadnica, ugledasmo kako nam maše njegovom velikom rukom, što je značilo da je čisto. Alija nam predlaže da obiđemo livadu, ispred nas rubom sadnica, kako bi smo stigli na mjesto osmatranja. Nakon kraćeg vremena kao da se nebo otvorilo, tako je izgledao prazan prostor koji se ukazao ispred nas. Odatle se moglo vidjeti i predaleko. Avdo je naredio da se zauzmu pozicije za osmatranje, da se ne puši i da se prethodno provjeri teren od eventualnih srpskih mina. Gledao sam Avdu kako se namještao u sitnoj zelenoj travi, vadeći dvogled iz torbe, a prethodno, slobodnim pogledom pretražuje teren, pa dvogledom, tako naizmjenično, nekoliko puta u razmacima od po pet – šest minuta
Nastavice se