Život na Šljivnu je bio neizvjestan i svi smo bili u iščekivanju šta će biti uopće sa ratom u Bosni. Vjerovalo se da će se smiriti pa da se vratimo u Rogaticu. Cijeli dan četnici su granatirali Šljivno. Granate su padale veoma blizu vikendice, a avion je bombardovao tzv. bombama krmačama. Vrijeme je prolazilo, a mi smo sve manje razmišljali o odlasku u Žepu. Svaki dan trojica mladića iz mahale i ja igrali smo remija u vikendici. Odlazili smo u Pokrivenik u jagode. Nikad u životu nisam vidio toliko jagoda na jednom mjestu. To je brdo na kojem se na jednom kvadratnom metru mogla naći tegla jagoda. Donosili smo pune kantice jagoda od pet kilograma.
U međuvremenu navršio sam četrnaest godina. Vrijeme je prolazilo, a mi se nismo micali ni prema Žepi niti smo se pokušavali vratiti u Rogaticu. Stanje u Rogatici se pogoršavalo. Četnici su tenkovskom granatom oborili munaru na Arnautovića džamiji. Dvadesetak kuća u naselju Ptičijak je zapaljeno, a ostale kuće tog naselja su opljačkane. Prvi manji šok bio je kad je ubijena majka jednog našeg komšije koji je bio tu sa nama. Ubijena je snajperskim hicom dok je prelazila preko mosta na Rakitnici kod osnovne škole. Izvučena je i zakopana. Devetnaestog juna moja majka i još nekoliko njih iz mahale odlaze u Rogaticu do naše mahale i kuća da donesu nešto hrane i odjeće. Sa jaranom iz mahale, a inače smo bili vršnjaci i zajedno išli u isti razred u osnovnoj školi, izašao sam na jedan brežuljak odakle smo često posmatrali šta se događa u Rogatici. Sa tog mjesta se vidi brdo Ljun i jedan mali dio grada. Mogla su se vidjeti sela Čadovina, Trnovo, Šljedovići, selo koje je već bilo spaljeno i samo je džamija još bila u životu. Tada su već bila spaljena sela Pašić-kula, Bjelogorci, Kozići, Mađer, Kopljevići. Kroz ta sela naši treba da prođu i da siđu u Rogaticu. Sela su spaljena, ali četnici su otišli. Sa brežuljka odakle smo gledali šta se događa vidjeli smo nešto kao maglu koja dolazi iz pravca Rogatice. Gledali smo i nikad do tada nismo vidjeli tako gustu maglu. Ustvari ispostavilo se da to nije bila magla, nego dim koji je dolazio iz pravca Rogatice. Četnička pješadija uz pomoć tenkova i oklopnih transportera upala je na lijevu obalu i izvršila pokolj. Rogatičani koji su uspjeli izaći iz Holuča i Gračanice sreli su naše koji su išli prema Rogatici i rekli im da dolje nemaju kuda jer Rogatica je sva u plamenu. Preživjeli su nam pričali o strahovitim zločinima koji su se na taj dan dogodili u naseljima Holuč, Gračanica, Tekija, Rudo i Oplosće.
Oko stotinu naših sugrađana, civila, ubijeno je taj dan. Njih nekoliko stotina odvedeno je u logore. Neko je izgubio oca, neko majku, neko djecu. Jedan čovjek koji je sjedio za stolom ispred kuće i vikendice gdje smo boravili izgledao je kao izgubljen. Ubili su mu ženu i djecu. Izgorjeli su u kući.
Nastavice se