Prešli smo do drugog podruma gdje su nas čekale komšije iz mahale. Jedan komšija je izgledao jako uplašeno. Pričao je kako je ostao u podrumu svoje kuće dok je četnik pucao sa ploče iznad njega. Ostao je u podrumu trideset sati, sve dok napad nije prestao i on bio siguran da se može izvući.
Pošto smo se svi skupili, krenuli smo prema Žepi. Žepa je već tada bila sinonim otpora i spasa Bošnjaka. Vjerovali smo da ćemo biti spašeni ukoliko dođemo do Žepe. Međutim, nismo znali da neće biti tako lahko doći do Žepe koja se nalazi nekih četrdesetak kilometara daleko od Rogatice. Među nama koji smo krenuli bilo je i onih koji su porijeklom iz obližnjih sela. Jedna žena koja je imala snahu iz Mađera, sela kroz koje moramo proći, predvodila nas je mada je izgledalo da i ona sama ne zna put. Prošli smo blizu srpskih kuća, u kojima su živjele porodice Lelek. Niko nije imao problema proći tim putem, ali opet je bilo straha jer nemamo nikakvog oružja i zaštite. Prolazeći kroz Kopljeviće, mještani sela su nam pokazivali gdje su granate pogodile. Stigli smo do Orahova. Potpuno je svanulo i tu smo sjeli da se odmorimo. Zaspao sam i sjećam se da sam se probudio misleći da je čitav jedan dan prošao. Bili smo umorni od puta. Prešli smo desetak kilometara. Imali smo prijatelje u selu Dub koji su živjeli u Rogatici, jedno vrijeme kao podstanari u našoj mahali, pa su dobili stan. Majka i sestra su otišle do njih i donijele grah da jedemo. Sa sobom iz Rogatice ponijeli smo samo jedan hljeb i uštipke koje je majka napravila. To je bilo sve što smo uspjeli iznijeti.
Stižemo u Šljivno. Mještani u ovom malom selu nas jako dobro primaju. Nas pet porodica iz mahale dobili smo smještaj u jednoj maloj vikendici i u kući gdje je živjela jedna fina nena koja nas je dobro primila. Na prvom spratu vikendice bile su smještene izbjeglice iz Foče i još jedan čovjek iz Rogatice. Mislili smo da se samo malo odmorimo i nastavimo put prema Žepi. Na Šljivnu i Dubu bilo je prilično mirno. Povremeno su neki Rogatičani odlazili nazad do Rogatice da donesu hrane i odjeće. Jedan naš komšija i mladić iz mahale išli su nazad kućama i jedva se izvukli živi. Četnici su sada svakodnevno pucali u Rogatici. Dolazile su prve vijesti o poginulim sugrađanima, uglavnom od snajperskih metaka. Neki sugrađani su se u međuvremenu vratili nazad u Rogaticu. Na desnoj obali rijeke Rakitnice organizovala se i nekakva odbrana pa je u jednom navratu onesposobljen četnički oklopni transporter koji je pokušao ući u naselje Toplik na desnoj obali.
Počeli su se vraćati naoružani i na lijevu obalu gdje se nalazi i moja mahala. Uglavnom su se vratili u Gračanicu i Holuč sa kompletnim porodicama. Četnici su već otvorili logor u Srednjoškolskom centru gdje su se uglavnom predavali nemoćni i ranjeni koji nisu imali nikakvu pomoć jer su četnici zauzeli bolnicu. U logor otvoren u Srednjoškolskom centru, išli su i oni koji su vjerovali da im Srbi neće ništa.
Nastavice se