Pišući svoj Dnevnik zbilježio sam i jedno svjedočenje preživjelog iz Rogatice i smatram da bi bilo potrebno tim upotpuniti ovaj dnevnik:
”Dok je srbočetnički agresor napadao i zauzimao gradove Podrinja, Rogatica je još bila u prividnom miru. Mada nije bilo granatiranja grada i nekih većih eskalacija sukoba četnici su već izvršili nekoliko ubistava. Jedna interesatna činjenica je ubistvo Zorana Gavrića, stomatologa, inače po nacionalnosti Srbina. Četnici su ga ubili samo zbog toga što nije podržavao njihovu politiku etničkog čišćenja. Naime, Zoran se slučajno našao na Borici gdje je bio svjedok hapšenja Ćamila Polje, bolničara i kolege iz Doma zdravlja u Rogatici. Gledajući kako se četnici iživljavaju nad Ćamilom tukući ga prije ubistva, Zoran je pritekao
upomoć misleći da ih zaustavi u njihovoj namjeri i zbog toga stradao. Nekoliko dana kasnije Zoranovo mrtvo tijelo je dovezeno iz Sokoca, a za Ćamila se nikad nije saznalo šta se tačno dogodilo, ali podrazumjeva se da je mrtav. Njegovo tijelo nikad nije pronađeno. Na Zoranovoj sahrani isključivo su prisustovali Bošnjaci i tek nekoliko Srba. Zoranovo ubistvo je bio jasan znak šta očekuje Bošnjake, pa i Srbe koji se budu suprostavljali etničkom čišćenju Bošnjaka i ostalih naroda u Rogatici. Naivnost i pretjerani merhamet spustili su maglu na oči Bošnjacima Rogatice, tako da su bez obzira na sve ono što se dešavalo u neposrednoj blizini slijepo vjerovali svojim komšijama Srbima. Veliki broj izbjeglica stigao je iz Višegrada i Foče. Preko radija se moglo čuti o prvim masovnim ubistvima u Bratuncu i Zvorniku, a i Goražde je već bilo napadnuto početkom maja. Četnici su zauzeli tv repetitior na Trovrhu pa se jedino mogla gledati beogradska televizija. Svi ovi događaji koji su se dešavali nevjerovatnom brzinom nisu mogli da ubijede rogatičke Bošnjake da se tako nešto može dogoditi i u Rogatici.
Nastavice se