Htjeli su nazad u Žepu, ali nisu mogli da izađu odatle u željenom pravcu i još su lutali. Mi smo ih pažljivo saslušali jer smo bili pribraniji od njih dvojice. Rekli su nam da su četnička uporišta nedaleko od nas i da je tamo rov do rova. Rekli su nam da ih je neko upoznao sa terenom okolo i da smo se tada nalazili na nekom Debelom Brdu. Desno od nas bio je neki kanjon koji je već nazvali Kanjon smrti u nekoj Jezernici. Odbili smo taj prijedlog proboja i odlučili da ostanemo po našem zamišljenom pravcu, sjeverozapad, koji bi bio skroz lijevo od te Jezernice. Pokazali su nam planinu iznad Jezernice i rekli da se zove Sokolina i da je iza nje negdje Kladanj.
Jedva smo ih uvjerili da pođu sa nama. Kada su nam rekli da je nemoguće proći tamo kuda smo Edin i ja zamislili, upitao sam ih:
-Da li se četnici drže za ruke u lancu duž cijele linije?
Odgovorili su da to nisu vidjeli.
-E, onda se može proći, milom ili silom!
Tako sam im rekao i nakon njihovog dogovaranja pristali su. Taman smo htjeli krenuti kad nas je trgnulo šuštanje lišća. Gledali smo u tom pravcu, žaleći što smo malo glasnije razgovarali. Edin i ja smo se zaprepastili kada smo ugledali psa za kojeg smo mislili da je mrtav. Sagnute glave, njušeći, išao je prema nama. Izgledao je samo umoran, krvave glave i sa rojem muha oko njega. Tada mi je bilo još teže nego prvi puta kad ga je Edin pokušao usmrtiti. Sve oko mene je dobilo drugu dimenziju i sve planirano kao da je pobjeglo od nas iste sekunde. Nakratko smo Musi i Amiru ispričali sve o psu i nedaćama u koje nas je uvlačio, na šta su oni imali primjedbu.
– Sve što smo do sada dogovorili, a mi smo već upoznali teren oko nas i raspored četničke linije, sa psom se ne može nikako. Četnici ne posjeduju niti jedno pašče na rejonu koji smo mi evo tri dana izviđali! – upozorio nas je Musa.
Upozorili su nas da na pravcu za koji smo se odlučili, u zadnja tri dana, nije čuo niti jedan metak. Dok u toj nekoj Jezernici danonoćno ključa, i tog trenutka je pucalo, neko je sigurno probao proći. Ta prokleta Jezernica bila je prilično blizu mjesta gdje smo mi bili, u blizini Debelog Brda, tako da se moglo čuti i nečije dozivanje. Nije nam bilo jasno da skoro svi idu na taj prelaz, vjerovatno zbog saznanja iz devedeset i četvrte kad su naši, istim putem, išli po paket veze i ostalo na čelu sa Numom.
Dolazak mog psa uskovitlao nam je misli. Nismo znali šta uraditi. Da li ga ubiti i kako. Ako se opali jedan metak, četnicima neće biti teško da se između sebe raspitaju ko bi mogao pucati. Amir i Musa su konstantno upozoravali o čestim bunkerima na četničkoj liniji koji ni na jednom mjestu ne posjeduju psa. Morali smo ga se riješiti. Razmišljao sam da ga vežem jakom žicom koje sam imao u rancu, ali sam pomislio da bi umro na jedan težak način, a bilo mi ga je žao. Nije se htio pomjeriti od nas, samo nas je gledao cvileći i to veoma tužno. Ponekad bi htio kao da zalaje, ali sam ga suzbijao. Molio sam Edina ponovo da ga zakolje, ali nije prihvatio:
-Ja se još uvijek kajem za onaj pokušaj njegovog ubistva i biće mi to na savjesti do smrti! – govorio je Edin.
Molio sam i Musu i Amira, ali ni oni me nisu htjeli ni saslušati do kraja. Otišao sam da obiđem okolo u nadi da ću pronaći neku rupu u kojoj bi ga upucao iz pištolja, manje bi se čulo, i prigušio bih ga nekim odjevnim predmetom. Uzalud sam hodao. Sve sama golet i ravnica, a on je i dalje hodao za mnom. Tada sam upao u jednu duševnu krizu, barem sam se tako osjećao. Skoro da mi nije bilo teže u životu. Nisam sebi mogao ništa objasniti. Tražio sam izlaz iz svega toga, ali uzalud. Odlučio sam da ga ubijem na najgnusniji način, da ga zakoljem. Duboko sam razmišljao, kao da sam u situaciji da je čovjek u pitanju, pitajući se kako su u pameti svi ti zločinci koji nose desetine i stotine zaklanih osoba na duši. Vrijeme je odmicalo. Morali smo nešto poduzeti, a Musa i Amir su nam predlagali da probamo preći prije mraka, uzimajući u obzir da ćemo izgubiti preko sat vremena prikradajući se četničkim linijama. Bilo je sedam sati poslijepodne kad sam ih pozvao da mi pomognu, da drže psa dok ga…
Nastavice se