Dedo
Participant
    Post count: 1243

    -Eno Sokolovića! – gledajući suprotno od pravca iz kojeg smo došli. Meni još uvijek nije bilo bitno koje je mjesto, ako već nemamo kartu da se orjentišemo. Edin mi je pojasnio i pokazao položaj Sokolovića, spominjući neku zadrugu u koju je donosio i prodavao razne gljive i plodove smreke(kleke) prije rata. Cesta koja je prolazila kroz Sokoloviće s lijeve strane, dolazila je iz pravca Rogatice, odnosno sela Osova, Jasenica i Berkovića, da bi se na drugoj strani uključivala na cestu Sokolac – Han-Pijesak. Edin je konstatovao da su nam Mičivode s desne strane uz Devetak i da se mi na toj strani Devetaka nalazimo. Zagovarali smo promjenu rute, da idemo Sokocu, pa da se krećemo isključivo noću, asfaltom do Sarajeva, a danju da se skrivamo u okolnim šumarcima. Bilo bi to izvodljivo da nije glavne i najopasnije prepreke na ulazu u grad. Nismo znali ko drži koji dio grada, a pošto je Sarajevo blokirano i još pod srpskom opsadom, odbacili smo tu opciju ostajući pri već planiranom.
    Dok smo se još nalazili na nepoznatom brdu iskoristili smo priliku da vrlo oskudno jedemo. Bilo nam je preostalo vrlo malo hrane, možda za naredna dva dana. Imali smo još po jednu konzervu, po dva kolačića i po četiri krastavca, što smo morali razvući. Jasno smo vidjeli kojim pravcem možemo nazad do u Devetaka, s tim što su kuće koje su se nalazile s lijeve i s desne strane predstavljale problem. Bila su to srpska sela Mandra i Klečkovac, između kojih smo se izvukli u Devetak. Pošto je magla uporedo s kišom bila prisutna u intervalima, nadali smo se da će se ponovo spustiti prije mraka, što se i desilo. Iskoristili smo maglu i kišu i u akšam, ponovo ušli u Devetak gdje smo zanoćili. Na tom prebacivanju bukvalno smo se prošetali između kuća i čobana koji su nastojali da dotjeraju stoku kućama prije smiraja dana. U tim trenucima shvatili smo kao nikad do tada, da smo u neizmjernoj prednosti, samo zato što nas je dvojica. U protivnom, da nas je još dvojica ili više ljudi, danas bi smo bili primijećeni, ili bi neko počinio neku glupost. Kretali smo se smireno, oprezno, u krajnjem smislu vojnički i disciplinovano. Iza sebe smo prikrivali sve tragove i sve što bi nekoga podsjetilo na nečiji boravak i kretanje.

    Nastavice se