Generalštab Armije BiH savjetuje predaju u Srbiji
30. juli 1995. god.
Probudila me galama i komešanje vojske. Osjetio sam na trenutak da sam paraliziran, drhtao sam i bilo mi je čudno da se nisam probudio i ranije. Ali umor je učinio svoje. Enver se još nije micao. Ležao je, leđima okrenut prema mojim leđima, jer smo protekle noći da bi se ugrijali tako legli i niko se nije makao. Da su četnici naišli, bilo bi pogubno, pomislih. Svuda okolo se moglo vidjeti kako se prenoćilo. Razbacani svuda okolo neki rekoše da nisu ni spavali. Kiša je trusila dok je svanjivalo, a tlo je pritisnula i gusta magla. Odatle do Vukoljina Stana ne znam ni kako se došlo, ni kuda, ali smo se prilično brzo probili do tamo gdje je vrvjelo od vojske.
Saznajemo da je jučer u borbama za Bukovik poginuo Amir Zimić, moj školski drug, Šećan Šabanović i Fadil Lisić, obojica mi rođaci, te da ima na desetine teže i lakše ranjenih. Veoma teško je ranjen i komandant manevarske čete. Vojska je pristizala sa svih strana, u manjim i većim grupama. Neko reče da ima i dosta vojske na Radavi koja će samoinicijativno u proboj negdje. Nastao je opći metež. Samo je falilo nekoliko granata većeg kalibra da padne na mjesto našeg skupa pa da svi ostanemo tu. Na Stubliću su se vodile borbe i neko je pitao:
– Zašto se ne ide tamo? – rekao je veoma glasno.
Pozvani smo bliže jednoj kući gdje je na nekim saonicama stajao zamjenik komandanta brigade. Molio je za tišinu, te saopćio prijedlog Generalštaba ARBiH ili Predsjedništva, ni sam ne znam, o našem izvlačenju.
– I ja ću sa vama !- rekao je zamjenik komandanta brigade, u stvari već komandant brigade, poslije zarobljavanja komandanta Avde Palića.
– Sad trebamo ići do Poljanica i tamo organizirati prebacivanje u Srbiju!- dodao je komandant.
Zapitao sam se gdje su Poljanice. A da li je to uopće važno znati? Jeftini pilići stižu u Srbiju. Napominjem da se ne sjećam, a dogodilo se prije možda dva-tri sata, ko je dao prijedlog da li Generalštab ili Predsjedništvo. Sam prijedlog predaje u Srbiju me šokirao, da sam se tresao od nekog bijesa, kao i svi ostali. Prvi prijedlog je glasio: ”Kolektivni proboj prema slobodnim teritorijama”. Drugi prijedlog: ”Proboj u manjim grupama prema slobodnim teritorijama”, treći prijedlog je glasio: ”Kolektivna predaja u Srbiju”. Zaista šokantno i krajnje nehumano od onog ko je to zamislio. Zar se predati u jazbinu iz koje je krenuo rat. Komentare i stanje tog trenutka ne bih mogao opisati ni za dan, a neke evo citiram: ”Tamo će vas čekati crveni krst”, ”Tamo će vas čekati predstavnici vlasti Republike Srbije“…
Pitam se u čemu se razlikuju dva ”medvjeda”, ako su različite dlake, a pri tome oba gladna? U čemu je razlika između uniformisanih i civilnih narječja? Vjerovatno nas čekaju na servirane na tanjiru! Neko reče da već grupice napuštaju skup s ciljem samostalnog proboja. Drugi opet kažu
Nastavice se