Cerska je u rukama četnika
Srijeda, 3. mart 1993. godine
Noćas su ponovo padale palete hrane po Žepskoj planini. Padale su vjerovatno i u Cersku, ali ih tamo nije imao ko sačekati. Cerska je danas u rukama dušmana i narod se razbježao na sve strane, dok glavnina stanovništva vrši proboje prema susjednom Konjević Polju, koje je također pod pritiscima agresora. Nisam ni večeras otišao čekati avione Rajne Majne. Čekam da se ustroji taj prihvat i da se zna kako se snalaziti.
Izbjeglice iz Cerske stigle su u Kladanj
Petak, 5. mart 1993. godine
Usljed jakog i opsežnog granatiranja, danas je u centru Žepe u porodičnoj kući poginuo Kadrija Kulovac. Rahmet mu duši! Ponovo se češće granatira i ponovo se počelo ginuti. Razmišljam koliki je rizik odlaziti na planinu na kojoj pada hrana, jer četnici kao da znaju i gađaju te terene više nego obično. Gađaju se sve putne komunikacije, a najgore mi je kad čujem neke dopunske eksplozije u zraku koje potiskuju zrno još dalje. Ljudi koji znaju o čemu se radi, kažu da tu radnju obavlja neko oruđe koje nazivaju ZIS, top. Eh taj ZIS mi je toliko dojadio da se ne može opisati! Već smo vršili detaljna izviđanja, pokušavali praviti plan za uništavanje tih oruđa, ali je isuviše obezbijeđeno i sam teren ne dozvoljava pristup na dalekomet zolje ili tromblona. Lociran je na prevoju zvanom Zečica, između bivšeg sela G. Godimlja i Živaljevića, a iznad srpskog sela Podstranje. Koliki su to idioti da su svu raspoloživu artiljeriju na tom prevoju postavili po starom bogumilskom mezarju obilježenom velikim stećcima. Drmaju, na stotine godina, stare kosti.
Vijesti sa radija govore da je oko dvjesto pedeset nevoljnika, koji su izbjegli ispred četničkih kama iz Cerske, prihvaćeno u Kladnju i da im se ukazuje pomoć, dok se očekuje naredni val protjeranih.
Četnike smo otjerali nakon dva dana teških okršaja
Petak, 12. mart 1993. godine
Nekad davno sam čuo da se čak i krivcu, koji je osuđen na pogubljenje, dozvoljava da u miru jede i niko ga ne uznemirava. Nama, eto, ne daju pojesti dugo uskraćivanu hranu i nahrliše da nas zatru prije nego li shvatimo da smo se nahranili konačno! Tako je bilo prije tri dana, 9. marta ’93. godine, kad dođoše komšije krvnici, potpomognuti čuvenim Knindžama iz Krajine, koji u neuspjeloj misiji zla i ne shvatiše šta ih snađe, a već su morali sramno pobjeći. Mnogo onih koji se okušaše oko Žepe, odnijelo je breme iskustva, čudnog, novog i nadasve nemogućeg. Nije se šaliti sa nama!!! Ipak, mi se samo grčevito branimo i borimo za opstanak. A ipak izlazimo iz borbi kao heroji! Dragi Allah je na našoj strani u tim odsudnim trenucima. Božja pravda je uvijek na strani poštenog i štiti ga!
Nastavice se