Konvoj ušao i u GoraždeČetvrtak, 25. februar 1993. godine
Danas se završava podjela humanitarne pomoći, a i dalje se priča o bacanju hrane iz zraka. Konvoj za Goražde je napokon prošao i Goraždani su ga prihvatili. Neki koji su došli iz Srebrenice donijeli su vijest da je Muhidin Žiga, rodom iz Godimilja, poginuo u potrazi za hranom oko Srebrenice, jučer 24. februara ’93. godine. Rahmet mu duši i El Fatiha! Ostalo sve po starom do daljnjeg.
Stvarno, hrana pada iz neba
Ponedjeljak, 1. mart 1993. godine
Prošla noć bila je noć čuda! Obistini se priča o bacanju hrane iz zraka. Nekoliko aviona je ispustilo palete hrane po planini iznad Žepe. Palete su, po iskazima civilne policije, koja je obezbjeđivala teren, padale od Zlovrha preko Bukovika do Javora. Taj planinski vijenac bio je, kako rekoše, pokusni teren da bi ispitali preciznost i nastavili dalje. Informacija, da će tu noć avioni bacati hranu, držala se u tajnosti od stanovništva, da bi se pod kontrolom vlasti prikupilo sve što je palo i racionalno podijelilo. Priče kruže da je bilo slučajeva prisvajanja paleta hrane, kako od strane policije, tako i od strane pojedinaca, koji su znali za bacanje u toj noći. Zagovara se samostalno iščekivanje paleta hrane. Danas su navodno, kako smo saznali, počeli sa dopremanjem paleta u centar Žepe, tako da bi se to podijelilo u narednim danima. Procurile su informacije o narednom bacanju večeras, kao i poslije toga.
Neki su se organizovali za odlazak u planinu s nadom da se sami obezbijede, tako da se oglasila i vojna Komanda, koja nalaže obezbjeđivanje prostora na koji pada hrana udruženim snagama civilne i vojne vlasti. Našoj četi je poručeno da nas sljeduje sutrašnja večer u obezbjeđenju, tako da ću moju radoznalost ostaviti za naredni dan. Akcija bacanja hrane iz zraka u međunarodnim krugovima nazvana je ”Rajna Majna”, po istoimenom Njemačkom gradu odakle polijeću avioni, koji nam donose hranu. Kažu da sadržaj paleta čine vojne zalihe američke Armije i još nekih država. Svašta će se doživjeti u ovim ratnim vremenima!
Isto sljedovanje, istog dana i na isti način dobili su i Cerska i Konjević Polje. U Cerskoj je dramatično stanje koje ne obećava njen opstanak. Tamo se vode žestoke borbe. Četnici napreduju i tamošnji izvori informisanja svjedoče o skorom padu u četničke ruke nekih dijelova Cerske, gdje je padala hrana iz zraka. Pomalo čudno da na ovolikom snijegu četnici izvode tako opsežne akcije i napade. Ovdje u Žepi je snijeg stvarno premašio sve granice i nikako da prestane da pada, osim ponekad u jednom dijelu dana. Previše je hladno i tako teško obezbijediti drva za ogrjev. Danas smo rođak Edin i ja bili u Medvjeđoj Ravni. Tamo smo sjekli drva po najvećoj mećavi kad su zasule granate sa Borika i sa Rujišta. Jedva smo se izvukli iz te zone, gdje nije prestajalo granatiranje do noći. Ne možeš ništa uraditi od đubradi koja slobodno vrijeme troše u ubilačkim namjerama.
Na drugom kraju svijeta, kako ja nazivam slobodne teritorije BiH, danas se obilježio i proslavio dan državnosti najmlađe države na svijetu, koju eto u samom usponu uništavaju zvijeri, koje svojim duhom ne žive u civiliziranom svijetu. Oni ruše i ubijaju. To im je životni moto koji je vjekovima tkan iz najbolesnijih umova planete.
Nastavice se