Humanitarni konvoj pokušava ući u Žepu
Subota, 16. januar 1993. godine
U toku prošle večeri, veoma kasno, putem kurira, obaviješteni smo da će danas doći konvoj sa hranom u Žepu i naređeno nam je da idemo u Bokšanicu da bi ga sačekali i rasjekli naše barikade da bi mogao proći. Veoma rano, jutros smo bili na Novom Brdu (Bokšanica), čekali i bez rezultata se vratili kućama. Kad smo se vratili u Ribioc informisali su nas da je konvoj sa četrnaest vozila bio pošao u Žepu, međutim, četnici su ga okrenuli, namjerno u pogrešnom pravcu, tj. cestom sa Godimilja prema Gakovinama, gdje su udarili na naše minirane barikade i vratili se na Boriku. Ne znam kako, ali su dogovorili naredni polazak sutra, tako da ih moramo ponovo čekati na istom mjestu, a prije toga rano, moramo obići mjesto gdje su danas bili i provjeriti prisustvo četnika, jer se danas desilo da je napravljena zasjeda drugoj grupi koja je čekala konvoj na Lazama, tačnije na mjestu Odvojak. Ranjenih ni poginulih nije bilo, na svu sreću, ali eto četnici koriste svaku našu nepažnju.
Konačno hrana!
Nedjelja, 17. januar 1993. godine
Lutanju konvoja, našem nadanju i iščekivanju je danas kraj. Četrdeset dvije tone hrane u osam kamiona i šest vozila u pratnji stiglo je u Žepu! Mi smo jutros rano osvanuli na Tesli, našli tragove vozila konvoja i vidjeli smo na koji način su se tu namučili i imali sreće da prođu neozlijeđeni od naših mina u barikadama koje su pokušali rasjeći pri čemu su presjekli jedan od nekoliko kanapa poteznih mina. Valjda kad su to vidjeli, odustali su i vratili se na Boriku. Danas su pošli i ostali na pravom putu, na čelu sa nekim Lary Hollyford (ako sam dobro napisao ime) i naišli na nas koji smo im pomogli u daljem probijanju do Žepe. Nastalo je pravo veselje u centru Žepe gdje je na stotine ljudi čekalo humanitarnu pomoć i pored granatiranja Žepe i okoline. Teško je opisati taj osjećaj, taj današnji događaj i način kako su hranu pojedinci doživjeli. Jednostavno, sreći nigdje kraja! Podjela humanitarne pomoći će početi već sutra i u narednih nekoliko dana, dok uporedo, avioni Rajne-Majne bacaju iz zraka. Sad više nije problem gladi, sad je lakše i samo da još prestanu ratna dejstva, ubijanja, ranjavanja!
Nastavice se