Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro – Ugarske Žepa nije pretrpjela velike promjene niti zločine od strane austrijske vojske. Prodorom okupatorske vojske 21. septembra 1878. god. Žepa nije bila na pravcu prodiranja okupatora iako su se vodile žestoke borbe nedaleko od ovoga mjesta. U sastavu bosanske vojske, po predanjima, bilo je i Žepljaka koji su učestvovali u borbama na Glasincu, nedaleko od Rogatice i Sokoca. To je bilo uistinu najjače poprište borbi protiv austro-ugarske vojske koja je porazila bosansku vojsku i prodrla do Rogatice 21. septembra 1878.god. Poražena bosanska vojska se povukla sa Glasinca preko Sokolovića i Rogatice u Goražde i time ostavila slobodan prostor okupatorskoj vojsci za okupaciju Istočne Bosne. Prvi značajan korak austro – ugarske vojske bio je razoružavanje bosanske vojske u okolini Rogatice, dva dana kasnije 23. septembra1878.god. kad je razoružano svih petnaest sela u okolini Rogatice. Dolaskom austro – ugarske vlasti na naše prostore, Žepa prerasta u općinu (džemat) sa još trinaest sljedećih: Brda, Dub, Glasinac, Godimilje, Košuta, Međeđa, Osječan, Podžeplje, Prača, Rogatica, Sočice, Sokolovići i Živaljevići. U isto vrijeme Rogatica je bila kasaba, tako da je godinu dana po okupaciji (1879) od strane Austro – ugarske i njenom popisu brojala 444 kuće, 471 stan, 909 muškaraca, 922 žene, ukupno 1.831 stanovnik. Od ukupnog broja stanovnika 1.693 bili su muslimani Bošnjaci,131 pravoslavac, jedan katolik, te šest Jevreja. Pri uspostavljanju austro – ugarske vlasti, Srbi se pominju kao pravoslavci koji nisu imali svoju crkvu u Rogatici i bližoj okolini. Na bogosluženje i značajne vjerske praznike išli su u Goražde i Čajniče. Tad je zabilježeno u arhivama Zemaljske vlade u Sarajevu, kako Srbi iz Rogatice traže da im se ustupi jedna od sedam džamija u Rogatici i pretvori u pravoslavnu crkvu. Muslimani Rogatičke kasabe su odbili molbu uz prijedlog da im pomognu u građevinskom materijalu i samoj izgradnji, što su i učinili, nakon što je Zemaljska vlada iz Sarajeva odobrila gradnju crkve. Pored pomoći komšija muslimana Srbi u Rogatici su dobili i traženu pomoć od austrijskog cara, te je 10. maja 1880. god. postavljen kamen temeljac prve pravoslavne crkve na području Rogatice. Pored svega pomenutog austro ugarske vlasti su favorizovale osnivanje narodnih osnovnih škola u odnosu na vjerske škole koje su bile u doba turske vlasti. Austro -ugarska vlast je uspjela da pridobije muslimansko i pravoslavno stanovništvo za osnivanje narodnih osnovnih škola u osam općina (džemata) Rogatičkog kotara i to u: Rogatici, Sokocu, Živaljevićima, Prači, Dubu, Sokolovićima, Sočicama i Žepi. Nastavni jezik je još uvijek nazivan bosanski ili zemaljski jezik. Pored narodnih osnovnih škola Rogatica je još uvijek imala medresu koja se zvala Sudžaudinova koja je izgrađena u doba turske vladavine. Muhamed Medžat – efendija Bulbulović je inicirao i prikupio novac pa je sagradio novu medresu koja je otvorena 7. decembra 1900. god. U narednom periodu sve do izbijanja prvog svjetskog rata Žepa je kaskala za susjednim džematima u Rogatičkom kotaru i vladalo je relativno normalno stanje. Po popisu austro – ugarske administracije iz 1910. god. Rogatički srez je brojao 382 člana kmetovsko-pravoslavnih porodica, na aginskim posjedima, dok je bilo 98 muslimansko-kmetovskih porodica. Od ukupnog broja zemljoposjedničkih porodica 699 bile su: 644 muslimanske (92,13%); 52 pravoslavne(4,4%); 2 katoličke (2,79%); 1 jevrejska (0,14%). Agrarnom reformom iz 1920. god. Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, a kasnije Jugoslavija, nasilno mijenja strukturu stanovništva (odnosno vlasnike posjeda). Radili su tako što bi razvlašćivali bošnjačko – muslimansko stanovništvo, a uvodili pravoslavno srpsko stanovništvo na tuđu zemlju. U tom periodu Borička visoravan prerasta polahko u srpsku većinu na zemlji Brankovića, Agića, Selimbegovića itd. Zemljište koje je nasilno oduzimano od begova i aga (veleposjednika), trebalo je biti jednako raspodijeljeno tzv. bezemljašima, Muslimanima i Srbima. To se nažalost nije desilo, sve su dodijelili Srbima koje su naseljavali iz raznih krajeva SHS, na područja oko Rogatičkog sreza. Sama Žepa nije imala problema obzirom da je bila kompletno muslimanska, ali su zato naseljavajući Srbe u okolna mjesta oko Žepe suzbijali sam razvoj Žepe. Radili su planski i temeljito.
Nastavice se