Proslavljaju Božić sa hiljadama granata
Petak, 8. januar 1993. godine
Noćas je neprekidno djelovala četnička artiljerija po svim civilnim ciljevima Žepe. Nije ni čudo, mada ustaljena praksa pokazuje da može biti i okrutnijih trenutaka. Njima, Srbima, četnicima, jučer je bio pravoslavni Božić. Proslaviše ga na poseban način, neprekidnim kanonadama iz svih mogućih raspoloživih kalibara u smjeru žepske prodole kao i noć ranije. Kao da su dobili povećan fasluk* granata pa da uveličaju božićne blagdane i u duhu pravoslavlja pokažu koliki su vjernici i koliku želju imaju da nas što više unište. Ne dozvoljava to njima vjera nego svi oni koji im tu vjeru propagiraju. Svi su oni poput Petra Petrovića Njegoša i njegovih pjesama u ”Gorskom vijencu”, koji je pratio i idejni projekat ”istraga poturica”, a koji im postadoše zvijezde vodilje i podloga sa svim uputama kako mrziti Muslimane. Savršeno prenose sve ideale na svoja pokoljenja i pažljivo slušaju i pamte svoje huškače na zlo i zatiranje već vjekovima. I u ovom vijeku im dođe ponovo Crnogorac, drugi Njegoš, drugog prezimena, Karadžić. Pažljivi su to i krajnje dobri đaci, ti četnici, koji daju sve od sebe samo da nauče sprovoditi zlo i nasilje. Čast dobrim i poštenim Srbima koje sigurno kao i nas ubija ovo nasilje, samo što se to manifestuje kroz njihove ličnosti na drugi način. Kroz njihovu dušu. Za četnike su to neposlušni Srbi i vjerujem da se mnogi stide svoje pripadnosti pod čijim okriljem se kriju zvjerski zločinci koji se nazivaju četnici. Prošla noć, kao i noć prije, ostade za mnoge upamćena kao do sada najžešća noć granata. Nisam čuo ništa o eventualnim žrtvama. Danas sam pokušao malo čitati i bilježiti još neke detalje iz historije Žepe, a odlučio sam da nešto od toga unesem i u ovaj Dnevnik, jer ne znam ko će sve doći do njega i ko će ga čitati. Kada već čita, neka ima kompletnu sliku Žepe kroz historiju1.
Nastavice se