Dobili smo pedeset tona brašna i tonu ili dvije nafte za trinaest četnika. Pomalo mi je neshvatljivo da se na takav način razmjenjuju ratni zarobljenici, ali možda je to i dobro jer je hrane sve manje. Danas sam baš donio sljedovanje koje se podijelilo za sve pripadnike koji su bili od prvog dana u oružanim snagama Žepe. Podijeljeno je po sedamnaest kilograma po vojniku, tako da smo i ja i Babo dobili sljedovanje, dok je bilo i mnogo negodovanja onih koji nisu bili priključeni našim jedinicama, pa nisu dobili brašno. Kad treba braniti sve, ne idu svi. Mnogi se pravdaju time što nemaju oružje, dok mnogi bez oružja idu gdje treba i gdje ne treba. Oružje se može pozajmiti ili biti pri ruci za bilo koju drugu pomoć. Sedmog augusta bilo je jedanaest ranjenih ljudi, što u borbama, što od granatiranja, a ovih dana se priča o uhvaćenom četničkom razgovoru putem veze u kojem se spominju nova dejstva u pravcu Žepe. Moguće je da će napraviti odmazdu. Vjerujem da im je Žepa bila poraz koji su teško podnijeli.
Da li zbog toga ili slučajno, to ne znam, ali nam je zakazana smotra koja će se održati sutra 14. augusta na Brezovoj Ravni. Smotra našeg drugog odreda neće biti samo običan skup, biće to dan kada ćemo ”položiti zakletvu”, kada ćemo imati prisustvo komandanta prvog odreda Avdu Palića koji je veoma cijenjen među vojskom i stanovništvom. Tako nam je preneseno: zakletva, nova zaduženja, novi planovi odbrane, novo upoznavanje situacije itd. Ovih dana moja jedinica je već na određenom zadatku. Kontrolišemo rejon Tesla (Bokšanica) na zbornom mjestu Široko Točilo. Odatle polazimo i tu se vraćamo, odatle se spajamo sa istočnim i sa zapadnim krajevima planine Bokšanice.
Radio Sarajevo pored dramatične situacije u samom Sarajevu i uopće cijeloj BiH, izvještava kako je poginuo američki reporter ABC televizije, Dejvid Kaplan, ako sam dobro zapamtio. Nema nikakvih pomaka na političkim poljima. Rat je sve žešći i krvaviji. Svakodnevno gine na desetine ljudi, mnogo više je ranjenih. Razaraju Srbi i ubijaju, muče, ne birajući ciljeve i sredstva.
Amidža, da li je tebe iko mučio? Da li si bio maltretiran? Ako jesi, ko su bili ti idioti, piši nam. Već danima moje zabilješke redam na papir, a obraćam se tebi. Vidim ih kao pismo koje ćeš jednog dana čitati, a možda mene neće biti. Sve drugo više traje, osim života ljudi i leptira. Papir duže traje. Uspomene duže traju, mada blijede i stare. Ne mogu da se pomirim sa najgorom pretpostavkom da nisi među živima, jer niko i nikad od toliko izbjeglih iz Rogatice ne reče da je čuo da je vaša grupa likvidirana. Stoga živim sa ljepšom pretpostavkom i nadam se.
Nastavice se