Ukrajinci koji su nas trebali štititi, nisu ni repom mrdnuli. Prvi dan, 14. jula, počeli su da bježe sa svojih punktova oko cijele Žepe. Na svim tim mjestima bili su na oku našim vojnicima koji su ih razoružali, čim su primijetili da hoće pobjeći. U selu Ribioc su uhvaćeni u samom bijegu i kod njih su nađene srpske vojne karte, po kojima su trebali da se izvuku pješke do Borike. Svjedok sam postojanja tih karti koje sam vidio prije dva dana. Išao sam donijeti municije za M-84, koje je bilo na hiljade u ukrajinskom transporteru. Bili smo prinuđeni da sami uzmemo municiju i branimo se kada to nisu oni uradili, a bili su zato tu, u Žepi, zaštićenoj zoni UN-a. Vidio sam kako je precizno bio ucrtan put iz Ribioca preko stijena (pored Drine), preko Stare Gore na Boriku. Pošto su Ukrajinci, koji su, da ponovim bili u bijegu, razoružani, sprovedeni su u našu glavnu bazu u Žepi. Dok su ih naši vojnici vodili prema Žepi, oni su ih vrijeđali. Govorili su kako su im Srbi braća, da nas treba sve pobiti, spominjući Srebrenicu – ”prelazili su prstom preko vrata”. Sve je ukazivalo na to da su bili maksimalno upoznati šta Srbi namjeravaju. Tako se ponašaju pripadnici sile koja štiti cijeli svijet, ti nepristrasni UNPROFORCI. Oduvijek su bili otvoreno pristrasni Srbima. Oružje koje smo im oduzeli na svim punktovima, dobro će nam doći. Znali smo da im niko ne bi oduzeo oružje da su bar probali stati u zaštitu civila i golorukoga stanovništva, zbog čega su zapravo i bili tu. Komandant Avdo Palić tražio je od njih zaštitu drugoga dana napada, ali oni su to odbili, rekavši da neće da ginu. Sve bi bilo drugačije da nisu počeli bježati, onesposobljavajući vozila i oružja kako ih ne bismo mi upotrijebili. Tu su se prešli, sve je brzo osposobljeno, sve je u funkciji. Prevariti Žepljaka viša je matematika. Pričali su sasvim otvoreno da kada im istekne ugovor u UN-u doći će opet ovamo u rat jer Srbija dobro plaća.
PAM na ukrajinskom transporteru rastura četnike oko Brezove Ravni i po Gusincu. Nije prestajao prethodnih dana. Milina ga slušati, znajući da je naš. U nama vlada velika znatiželja kakvi će biti rezultati današnjih pregovora. Evo rekoše da su naši pregovarači upravo prošli Jelik sa Ukrajincima prema vrhu Bokšanice. Nisam znao do ovog trenutka da je Ratko Mladić na Bokšanici, te da je on insistirao na pregovorima. Čudno je to, jer njima nisu potrebni pregovori, osim ako ih je izginulo previše. Mada, mislim da samo hoće da dobiju na vremenu. Allah dragi zna šta se dešava i kako nam pokušavaju doći glave. Čudi me da niti na nas, niti na Srebrenicu, niko ne obraća pažnju, kalo da nikome u Sarajevu i Tuzli nije stalo do nas. Kao da je cijeli svijet jedva čekao da nas pobiju četnici. A sada, šta će biti, bit će! Treba poslati što više četnika dolje, odakle će gledati kako trava raste ka nebu. Tačno je 14:00 poslije podne, dan srijeda.
Nastavice se