Prvo pismo
Amidža, obećah da ću ti pisati o nama. Nadam se da si još uvijek živ i da ću saznati tvoju adresu, a pisma ćemo nekako doturiti. Čujemo da su mnogi iz BiH u inostranstvu, neki koji su bili zarobljeni, znaš veze rade, radioamateri, poruke preko radija i slično. Srbi ih eksploatisali kao posljednje smeće i poslali u tuđinu. Čiste nam Bosnu na razne načine, jer ne mogu sve da pobiju ili se prave dobri u određenim trenucima.
Drugo pismo
Predvodnik izbjeglica ostao je bez noge
Adžo danas je nedjelja, 2. august 1992. god.
Izbjeglice i dalje dolaze. Današnja grupa prošla je preko Babljaka, unatoč četničkim zasjedama i minama koje su danas onesposobile čovjeka kojem su mnogi dužni život. Muaz Divović, koji je sa svojim bratom i ostalim komšijama žrtvovao vlastiti život, danima prevodeći prognanike od Rogatice kroz četničke zasjede i minska polja do Žepe, danas je na Babljaku ostao bez noge. Izgleda da su preostali iz područja Prodole ovih dana prognani, a dobar dio njih došao je u Žepu. Muaz je smješten u ratnu bolnicu u Žepi, gdje će mu se pružiti kakva-takva stručna medicinska pomoć, iako se nema ni osnovnih medicinskih sredstava.
Pitam se puno puta da li si ti Adžo možda ranjavan, bolestan? Da li iko brine o tebi? Kakve tretmane imaš i zebeš li za svim što ti nedostaje?
Nastavice se