Dedo
Participant
    Post count: 1243

    Hrane je sve manje
    Subota, 25. juli 1992. god.

    Ponovo tragajući za hranom, ali ovaj put samoranjavajući se, ozljede su zadobili Hasan Vatreš i Ibro Gladović. Hasan je ostao bez noge, dok je Ibro zadobio povrede po cijelom tijelu od pješadijske mine u rejonu Stare Gore (Borika). Prije tri dana, 22. jula, na području Žepe bilo je još pet poginulih i ranjenih osoba. Četnici konstanantno granatiraju, kako artiljerijom tako i avijacijom, vrše upade na naše teritorije, prave zasjede na raznim mjestima, svim mogućim načinima se koriste samo da ubiju što više ljudi i razore što više objekata.
    Hrane ponestaje, glad koja nam prijeti postaće neprijetelj broj dva, sa kojim se neće moći lahko izaći na kraj. Izbjeglica je puno. Pretežno su u srodstvu sa mještanima sa kojima dijele hranu i kada hrane nestane, zajedno ćemo se suočiti sa glađu. Veliki je broj osoba koje već prose da bi ostavili porodice u životu. Danas sam nosio žito u vodenicu na rijeci Žepa, gdje sam pored onih koji su donijeli da samelju, vidio i veći broj onih koji traže da im neko da hrane. Ljudi su gladni, žene sa djecom mole za šaku brašna. Prognane su, nemaju nikog ko bi im donio odnekud, makar žrtvujući i život. U našoj porodici još nije došlo do sličnih problema, mada se otanjilo sa namirnicama. Brašna ima još nešto, žita ima također, tako da smo odlučili koristiti uporedo i bijelo i crno brašno, samo da bi potrajalo. Njive su pune tako da pružamo pomoći nekolicini naših rođaka koji su prognani, ali i svima onima koji dođu i traže. Dajemo sa halalom i danas sam od brašna iz vodenice dao za tri porodice, pri čemu sam osjećao veliko zadovoljstvo da mogu da nekom pomognem, i dat’ ću svaki put ako Bog da. Svi trebamo da pomegnemo koliko možemo, jer ako ćemo živjeti nekoliko mjeseci duže od onih koji nemaju, humanije je dočekati kraj zajedno, jer zajedno patimo.
    Vodenica u koju sam nosio žito, osposobljena je nakon više od deset godina njenog formalnog postojanja pored drvene ćuprije. Nazvana Aganovića mlin. Uzvodno je i vodenica Alije Kulovca, koja radi od vajkada. Kad smo kod vodenica, postoje još dvije uzvodno, Mehmeda Devedžije i Šakirin mlin. Šakirin mlin se nalazi na samom izvoru rijeke Žepe, koji se uljeva u glavni izvor koji dolazi ispod planine Žep, te čine rijeku Žepu koja se uljeva u rijeku Drinu. Po izbijanju ovog rata, osposobljena je i vodenica u Slapu, na samom ušću rijeke Drine. Kako nemamo struje, primorani smo koristiti vodenice i sreća da je narod Žepe uvijek sijao razna žita koja su sad itekako važna. Neko ima malo više, neko pak manje, što zajedno pomaže i izbjeglicama i nama. Vodenice rade danonoćno.

    Nastavice se