Dedo
Participant
    Post count: 1243

    Saznat ćemo valjda nekada istinu, kao i to koliko je tačno da je taj Abid postupio izdajnički, da bi hinjski preživio, jer kako smo saznali, već je došao u Žepu. Svi porobljeni Muslimani u Rogatici, prilikom zarobljavanja su odvajani od svojih porodica i odvođeni u različitim i nepoznatim pravcima. Svima nam je teško palo saznanje da je Edo (kako ga je Đedo zvao), nestao i jednostavno ukraden od svoje porodice, koja je također negdje bez traga i glasa. Nestale su i strina Nermina i dvije djevojčice: Dženana i Sanela, koje su tek toliko porasle da raspoznaju svijet oko sebe. Svog oca su bile tek spoznale, tek bile počele da uživaju u ljubavi i toplini porodičnog doma, kojeg su uporedo sa ocem izgubile za samo nekoliko minuta. Da li ćemo ikad biti ponovo zajedno, da li će ikad Edo kotrljajući lubenicu ispred sebe i držeći za ruke svoje mezimice dolaziti našoj kući niz blagu padinu obraslu rosnom travom i raznovrsnim cvijećem, koju bi već naredni dan pokosio?! Zvao bi me izdaleka, moje sestre, govoreći da nam šalje «lubenicu pješke». A on bi se kotrljala kroz visoku travu ka našoj kući…
    Đedo i Nena su pali u duboku depresiju, brigu i očaj. Đedo se udaljava od kuće sjedeći ispod trešnje, pušeći i gledajući negdje ispred sebe. Vjerovatno mu život postaje beznačajan i prazan. Tetka Džemila je već imala gdje da se smjesti. Imali su porodičnu kuću u selu Ribioc, u kojoj se već nalazila jedna porodica iz Živaljevića. Dolaskom muhadžira iz Živaljevića, u maju mjesecu, tetkov brat Abid Vatreš je otvorio i ustupio praznu kuću brata Mehmedalije porodici iz Živaljevića.
    Tetak i tetka rekoše da će za početak podijeliti kuću sa izbjeglicama iz Živaljevića, da im neće smetati i da se osjećaju prijatno pri tome. I sami su već spoznali šta je biti muhadžir i bez svega što su imali i što je ostalo u Rogatici gdje su živjeli godinama. Tetki smo dali jednu kravu, nešto hrane, odjeće i obuće što će im dobro doći u samom početku. Za dalje niko ne zna, hrane je sve manje kod svakog mještanina, a za izbjeglice da i ne govorim. Poznato je dosta slučajeva da i neki mještani odlaze zajedno sa izbjeglim u njihova okupirana sela, pomažući im u iznošenju da bi dobili dio. Veliko je to izlaganje riziku, ali sigurno oni znaju koliko je to neminovno, pa tako i moraju. Mnogo je još neotkrivenih minskih polja. Četnici postavljaju nova. Njihovi čvrsti položaji su danonoćno pod strogom kontrolom, ali ipak ljudi prolaze, iznose hranu koju su nekad zakopali, doduše to rade noću. Nužda zakon mjenja, kako to definišu stariji. Pored svih ovih zbivanja, prinuđeni smo da radimo i na njivi. Ovih dana se aktivno počela kositi trava. Uporedo se obavljaju odbrambeni zadaci, prihvat izbjeglica, a sve u neizvjesnosti šta će se desiti u sutrašnjem danu, a ne mjesecu.

    Nastavice se