Milan i Sredoje Lukić zapalili žive civile u kući
Četvrtak 2. juli 1992. god.
Danas sam bio svjedok svjedočenja Esme Kurspahić, koja je nakon dužeg vremena poslije okupacije Višegrada, konačno našla kolijevku spasa. Esma je preživjela strašne golgote i torture u Višegradu, koje su sprovodili Srbi, na čelu sa nekim Milanom Lukićem iz sela Rujišta (nedaleko od Žepe), njegovim bratom i nekim rođacima. Esma priča kako su Milan Lukić i neki Mitar Vasiljević, 7. juna 1992. na obali Drine, nedaleko od mosta, ubili pet muškaraca Muslimana, te da su 10. juna 1992. ubili sedam muškaraca. Dalje, 14. juna 1992. Milan Lukić i Sredoje Lukić, zatvaraju šezdeset i pet osoba i to staraca, žena, bolesnih, među kojima je bilo sedamnaestoro djece, starosti od dva dana do četrnaest godina, u neku staru kuću u ulici Pionirska gdje ih pale žive.
Svi oni koji su pokušali pobjeći kroz prozore rafalima su prikivali za tlo. Dana 27. juna 1992. u naselju Bikavac, zatvaraju sedamdeset Muslimana, u istu kuću koju su ovaj put minirali jakim eksplozivom zajedno sa civilima unutar kuće. Odatle je uspjela preživjeti i pobjeći neka djevojka koja je sad po Esminom saznanju u izbjeglištvu u selu Luka, nedaleko od Žepe. Šta reći na sve pomenuto?
Nove izbjeglice iz Višegrada
Petak, 3. juli 1992. god.
Nove izbjeglice, ovaj put iz dva različita pravca. Jedna grupa je došla preko stijena, od Višegrada, lijevom obalom Drine, dok je druga grupa došla kao i mnoge druge iz Oškoplja, pa preko Babljaka u Žepu. Obje grupe su sačinjavale osobe koje dolaze iz Rogatice, samo različitim pravcima. U grupi koja je došla nizvodno niz Drinu, a pošli su iz Rogatice preko Duba – Šljivna – Džankića – Crnog Vrha – Miloševića -Tatinice u Žepu, došlo je nekoliko meni poznatih osoba, među kojima je Ahmo Bajić (iz Vratara) i Fadila Podžić (kćerka Omera Heljića iz Vratara) sa kćerkom Azrom, dok joj je muž Ahmo uhvaćen u Rogatici polovinom juna. Kao i svi prethodni koji su izbjegli iz Rogatice, i oni pričaju skoro identične priče stradanja Muslimana Rogatice, što govori o jednoj nepobitnoj i stvarnoj istini. U drugoj grupi koja je došla preko Babljaka, poznato mi je da su između ostalih bili Ramiz Ćesko – Mozgonja, sa porodicom, za kojeg se pričalo da je poginuo, Nezim Kulovac sa porodicom, kćerka Fehima Salkunića, mislim da se zove Behka i mnogi drugi.
Nastavice se