Četnici su krenuli na Žepu
Petak, 14. juli 1995. godine
Kiša! Magla i vjetar! Mrak se polahko spuštao u kućice podno žepskih vrleti, kada su se četnici pokušali ušunjati u Lokvu i Papratnu njivu. Ipak, napadaju!? Odlučni su da pokore i ovaj dio, da pobiju i ovo malo preostalih Bošnjaka Žepe, koji nedužni iščekuju rasplet sudbine, koja visi o koncu. Postaje jasno, mračna sudbina se nadvila nad Žepom. Tonemo u noć koja će biti ispunjena košmarom i nesanicom, pod okriljem tamnih oblaka koji za sobom vuku najveću tamu i zlo.
Žepa je napadnuta!!!
Četnici su pokušali proći. Zaustavljeni su u prvom pokušaju na oba mjesta, a na različitim dijelovima fronta. Granatama svih mogućih kalibara zasipaju nasumice po cijeloj teritorije Žepe. Najviše upotrebljavaju minobacačke 120 mm granate. Borba koja je trajala oko dva sata prestala je pred akšam. Napali su liniju odbrane u Lokvi, prema Brezovoj Ravni. U kratkim pauzama jeke pušaka moglo se čuti kako se razmjenjuje vatra u predjelu Papratnih njiva kod Purtića. Nadrli su i tamo, a neće se završiti na tome. Još nemamo nikakvih vijesti o eventualnim ranjavanjima ili gubicima. Okršaj u Lokvi je tekao veoma žestoko, što nije bilo teško procijeniti odavde, sa razdaljine od oko petsto metara. Sjedim u zemunici i pomalo krijući napisah ove redove. Izbjegavam kao i dosad odgovore zašto pišem. Dan će još trajati oko pola sata. Vani je teška kiša i neobično oblačno. Bliži se noć. Granate cimaju tlo, geleri pište u mokroj travi. Pakujem papiriće i sumnjam da ću imati vremena da ubilježim naredni period, jer dužnost me zove.
Nastavice se.