Prva žrtva Vratara
Subota, 20. juni 1992. god.
Destine gradova pretvoreno je u klaonice nedužnih Muslimana. Nevjerovatnom brzinom rasplamsala se ratna stihija i ne znam da li još postoji neko kome nije jasno šta se ustvari dešava. Rijekom Drinom plutaju leševi! Da, leševi civila koje Drina donosi iz pravca Višegrada, nizvodno do sela Slap, do našeg jezera gdje ih naša Civilna zaštita vadi i pokopava pored novog groblja uz rijeku Žepu. Žalosno da ne može biti žalosnije. Osobe unakažene, preklane. Muškarci, žene, djevojke, neki čak zakovani na vratima, da se bolje uoče dok plutaju Drinom i nose nam poruke sutrašnjice. Već ih je na desetine!? Ne shvatam zašto je trebalo toliko žrtava i dana da bi tek danas Predsjedništvo BiH proglasilo ratno stanje. Žalosno! Da nije ovog Radio Sarajeva ne bismo znali ništa. Zar za njih rat nije počeo od onog aprilskog dana kad su nam počeli ubijati nedužnu djecu i žene? Sigurno je neko od njih osjetio na svojim leđima rat, pa evo ga proglasit ćemo da se zna, rat je počeo. Danas smo imali i prvu žrtvu Vratarske regije. Poginuo je Nedžad Bajić, moj dobar jaran i rođak. Nedžad rahmetli, star dvadeset i jednu godinu, bio je kurir u našim jedinicama i poginuo je u rejonu Živaljevića od potezne mine. Neka mu je rahmet duši u vječnom džennetu koji je zaslužio. Opraštajući se posljednji put od našeg šehida, na njegovoj dženazi u Vrataru, mnogima se lice grčilo. Vidjelo se žaljenje, suze a i zabrinutost. Ko je sljedeći? Sve je postalo već normalno i sastavni dio svakodnevnice, kao i početak kraja za mnoge od nas. I zaista se pitam ko je sljedeći?
Dogovorena razmjena zarobljenika
Utorak, 23. juni 1992. god.
Jutros rano obaviješteni smo da trebamo pooštriti mjere bezbjednosti i osmatranja, zbog dogovorene razmjene zarobljenika za mrtve četnike. Naglašeno nam je da bi Srbi mogli iskoristiti razmjenu, koja će se danas desiti, pa se uvući gdje ne treba. Treba se izvršiti razmjena u Stoboranima koja je prethodnih dana dogovorena na drugim dosadašnjim pregovorima, u kojoj bi oni doveli neke naše civile (govori se o rogatičkim civilima) i razmijenili ih za svoje mrtve iz Budučina Potoka, koji su stradali 4, 5. i 6. juna. 1992. Ništa mi drugo ne preostaje nego da sutra odem do Žepe kako bih provjerio da slučajno neće doći i moj Amidža sa porodicom, ukoliko se desi razmjena. Ako već ništa o njemu ne znamo duži period, i nikakva informacija ne dolazi do nas, postoji mogućnost da je zarobljen, ili je otišao u Goražde ili možda Sarajevo. Obzirom da se priča da će četnici dovesti civile iz Rogatice, znači da su zarobljavali narod tamo oko Rogatice. Da je život pun iznenađenja svjedoci smo već mjesecima, tako da ništa nije isključeno i nemoguće. Granatiranje i bombardovanje je od jutros prestalo. Na terenu nije došlo do promjena, tako da je moguće da se postigao dogovor o urednoj razmjeni. Sutra ćemo vidjeti šta se dešava!
Nastavice se