Zemljotres
Ponedjeljak, 8. juni 1992. god.
Bombardovanje agresorske avijacije i dalje traje kao i granatiranje koje postaje dio svakodnevnice. Na sreću, nisu zabilježene nove ljudske žrtve, dok je materijalne štete i previše. Nisam još saznao šta se dešava u selima Luka i Krušev Do, gdje je stanje identično, sudeći po pravcu detonacija. Agresorski MIG-ovi ne biraju ciljeve. Uglavnom gađaju najgušće naseljena mjesta i izraženije objekte. Tokom dana se osjetio i zemljotres slabijeg intenziteta, što je izazvalo zanimljive komentare i dijaloge među ljudima. Jedan takav je i Avde Agića: ”Zar se i dragi Allah okrenuo protiv nas?”
Drugi krvavi Bajram
Četvrtak, 11. juni 1992. god.
Evo dočekasmo i drugi Bajram zaredom, u istoj godini. I njega nam Srbi čestitaju na svoj način, do sada nezapamćenim granatiranjem po cijeloj teritoriji Žepe. Stanje na terenu je bez promjena i pod kontrolom, bar za sada. Intenzivni radovi na pravljenju skloništa i zemunica, kako za nejač tako i za branitelje, privode se kraju. Veći broj porodica noći provodi izvan kuće dok se kućama približavaju tokom dana samo u nužnim slučajevima. Da je borba za život na prvom mjestu ukazuju i već zasijane njive, iako su uslovi za njihovu obradu skoro pa nemogući. Ljudi obavljaju dužnosti branilaca, čuvara prostora, rade na njivama i imaju još niz obaveza. Predaha neće izgleda biti u skorije vrijeme. Na pomolu je kriza za hranu, cigare kao i za ostale životne namirnice koje nam neće biti dostupne možda više nikada. Neumorni Sinan i dalje rastura minska polja koja su već odavno prijeteća opasnost broj jedan, pored svih ostalih ubitačnih projektila koji nam dolaze iz komšiluka.
Danas je razminiran Oglavak, kota od strateške važnosti, koja se nalazi iznad Brezove ravni, a u neposrednoj blizini sela Babljak, odakle se još nikad niko nije pojavio od Bošnjaka koji su ostali zatočeni od strane komšija Srba. Pored uobičajenih mina koje nam Srbi postavljaju duboko zalazeći u teritoriju koju smatramo svojom, od danas su počeli prljavi trikovi. Pronađena je, kako je nazvaše ”olovka mina”, hemijska olovka montirana za ručnu bombu. Ipak nije moglo proći nezapaženo oštrom oku Sinana Ćeske. Demontirao ju je kao da ju je i sam ostavio na mjestu gdje je nađena. Srpski zlikovci penjali su se na drveće da bi bolje osmotrili žepsku kotlinu i vjerovatno sačinili bolji plan. Tako da su na tom mjestu ostavili ”olovku”
Nastavice se