Borbe za odbranu Žepe
Petak, 5. juni 1992. god. (zabilježeno 7. juna)
Borbe za odbranu Žepe su nastavljene. Na našoj strani nije bilo promjena, osim pojačanog granatiranja. Ipak se nije moglo samo slušati kako puca u Budučinu potoku, pa se našlo desetak dobrovoljaca koji su otišli tamo. Drugi dan nastavljenih borbi obaviješteni smo precizno o svemu, tako da smo znali šta se dešava. Krajem dana od pojačanja koje je nama pristizalo, a to su bili uglavnom nenaoružani civili za potrebe kopanja rovova, saznali smo da ima i pognulih. Znali smo da su poginuli Hamid Divović i Zejnil Čavčić, te da ih ima još. Nije bilo jednostavno i neki od onih naših bukadžija nijemo su slušali oborenih pogleda. Došlo je vrijeme da se pokaže herojstvo, patriotizam, pa i požrtvovanje. Saznali smo i to da je komanda TO Žepa izdala naredbu da se zauzme objekat JNA na Zlovrhu (Žepska planina) i uspostavi kontrola nad njim. Sumnja se da iz tog objekta vrše navođenje aviona i potpomažu u informisanju trupa koje su krenule ka njima. Naglašeno je da, ako se četnici i JNA probiju do Zlovrha, Žepa istog trenutka gubi bitku i mogu nas hvatati Drinom nizvodno do Zvornika, kao i Višegrađane.
Borbe nisu jenjavale cijeli dan, a tokom dana u korist Srba pritekla je i JNA sa svojim MIG-ovima 21 i borba je dobila sasvim drugi karakter. Tome se niko nije nadao i bilo je za nepovjerovati. Spali su na to da upotrijebe i avione kako bi zauzeli jednu provinciju, koju brani skoro goloruk narod, a ne neka Armija koju treba slomiti uz upotrebu najsavremenije tehnike. Neće biti čudo ako upotrijebe i rakete ”zemlja-zemlja”. Uporedo, sa raketiranjem strateških položaja, avioni su možda i više bombardovali urbane sredine, nanoseći neprocjenjivu štetu.
Nastavice se