Dvoje ranjene djece prebačeno u Višegrad
Srijeda, 20. maj 1992. god.
Provjerene i tačne informacije o jučerašnjim zbivanjima su krajnje žalosne, mučne i nemoralne. Naime, radi se o dopremanju dva dječaka i njihove sestre u ratnu bolnicu u Žepi. Ranjena djeca su zadobila teške povrede usljed granatiranja sela Osmače i Klotjevac (općina Srebrenica), te ih je njihov djed dovezao čamcem (uzvodno Drinom) u Žepu. Konstatovano je, kako rekoše, da se radi o ozbiljnim povredama i velikom krvarenju, da se takve povrede ne mogu sanirati jer je davanje krvi u Žepi nemoguće organizirati zbog samog nedostatka materijala, lijekova i hirurga. Jedino rješenje bilo je odvoženje djece u Rogaticu ili Višegrad. Razvoj događaja oko Rogatice usmjerio je rješavanje ovoga problema prema Višegradu. S obzirom da je djed pomenute djece bio nadasve iscrpljen i lakše ranjen, to on nije mogao nastaviti dalje do Višegrada. Trenutno stanje oko Višegrada u proteklim danima je bilo bez većih problema, a JNA (Užički korpus) je još uvijek bila garancija mira u širem rejonu. Tražen je dobrovoljac iz Žepe da odveze čamcem djecu do Višegrada i pronađen je.
Ibrahim Sulejmanović sa Skele (selo višegradske općine blizu Žepe) javio se da će čamcem da odveze troje djece u Višegrad, gdje bi dobili adekvatnu medicinsku pomoć. Isti dan, jučer 19. maja, djeca su odvezena uzvodno uz Drinu.
Nova informacija tiče se dolaska grupe ljudi iz Rogatice (19. maja). Grupa od šest ljudi je preko Babljaka ušla u Žepu. Radi se o doktoru Beni Kulovcu, Mehmedaliji Čavčiću, Hamdiji Štitkovcu, Himzi Čavčiću (svi iz Žepe), Munibu Brankoviću iz Jesenica (Rogatica) i Samiru Teskeredžiću iz Rogatice. Sigurno će biti novih svjedočenja o trenutnim golgotama oko Rogatice i njihovog puta, tako da ću pokušati i to zabilježiti u ovaj dnevnik. Sada se možemo nadati i novim izbjeglicama. UN danas priznaje Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. To bih izdvojio kao naprednu činjenicu iz izvještaja Radio Sarajeva.
Nastavice se