Dobre vijesti iz Tuzle
Petak, 15. maj 1992. god.
Nove žrtve srpsko-četničke agresije, potvrđuju da se stanje samo pogoršava. Srbi usmjeravaju više pažnje na miniranje terena ispred sebe. Prognanici iz boričkih sela nastoje da se u toku noći prikradaju svojim ognjištima, iznose zakopanu hranu, dotjeruju stoku, ali i stradaju udarajući na mine. Jedan takav primjer je i Esed Živalj koji je nakon ranjavanja u Živaljevićima, uhvaćen i odveden od strane Srba. Suočavamo se sa problemom nedostatka ljudstva, jer imamo potrebu da se pokrije veći rejon i stavio pod kontrolu. Naše aktivnosti se svode na izviđanja i patroliranja u manjim grupama, svakim danom, noćnim neprekidnim stražama i logorovanjima blizu srpskih položaja. Pored svega toga Srbi i dalje uspijevaju skoro svakog dana da postave nove mine. Dešava se da ih otkrivamo vrlo brzo, demontiramo i time smanjujemo rizike ranjavanja u nekontrolisanom kretanju osoba. Sinan Ćesko se bukvalno igra paklenim igračkama koje sakate i ubijaju nedužan narod. Sa velikim zadovoljstvom ih trpa u svoj ruksak, govoreći da mogu poslužiti i u ribolovu, obzirom da je hrane sve manje i manje.
Radioizvještaji govore o sprječavanju izlaska JNA iz Tuzle, o tamošnjim sukobima Armije sa civilnim stanovništvom koje ih sprječava. Po svemu sudeći tamo su se desile za nas dobre stvari. Tu su novi sukobi i problemi širom BiH. Upravo smo to izdanje dnevnika slušali, okupljeni oko radioprijemnika kad nam je večeras došlo obavještenje o novom zboru vojno sposobnih. Sutra u vratarskoj školi, u šest sati navečer, treba da dođu iz Komande TO iz Žepe i da nas upoznaju o nekim novim promjenama. Šta li je sad novo?
Nastavice se