Srebrenica je pala
Utorak, 11. juli 1995. godine
Tokom podneva pojačano je granatiranje teritorije Žepe. Naš Fadil Heljić postaje aktivniji i već dva-tri dana izvještava o granatiranju po ”zaštićenoj zoni Žepa ”. Granate padaju u centralne dijelove Žepe, Vratara, Ribioca, Brda, Brezove Ravni… Intenzitet granatiranja je pojačan posebno u poslijepodnevnim satima. Slušali smo vijesti. Trebao se dogoditi zračni udar NATO-avijacije po srpskim uporištima oko Srebrenice, ali izgleda ništa od toga. Zračni udar bio je predviđen za oko 2:30, ali nisu djelovali mada su neki avioni nadlijetali, možda čak i srpski jer za njihovu vojsku pravila ne postoje. Oni rade šta hoće, ušli su u grad Srebrenicu! Srebrenica je pala! Danas, pred očima cijelog svijeta. Šta da se kaže još? Strah me i pomisliti šta čeka građane cijele srebreničke teritorije koji su se zbili u sam grad. Ako laže koza, ne laže rog! Na snimcima srpske televizije gledamo kako Mladić, srpski general, šeta Srebrenicom govoreći da su je oslobodili od ”turskih dahija”, te je poklanja srpskom narodu. Svašta! Struja koju dobivamo iz naših centrala iz rijeke, još nas služi, tak da se može nešto i saznati i vidjeti.
Sad je 22:00, dva sata prije ponoći. Pješadijsko oružje oko Žepe ne prestaje, od kako su danas saznali da je Srebrenica njihova. Vesele se okupaciji tuđeg. Gledamo srpsku televiziju i ne mogu da vjerujem da se ipak to desilo. Priznajem da sam u podsvijesti gajio nadu da će to ipak neko zaustaviti, ali to se nije desilo, gnusan osjećaj i nadasve očajan. Mislio sam da će neko uslišati apel Nine Ćatića, koji se večeras ne javlja na radiotalasima BiH. Niko se nije ni osvrnuo na nas. Izgleda da nema nikakve sumnje u snimke iz Srebrenice, a pravili su, odnosno montirali snimke, kako su zauzeli Žepu, prije nekoliko dana, vjerovatno da samo dotuku moral Srebreničanima.
Mladić izdaje stroga naređenja za kretanje dalje. Tenkovi ulaze u grad! Pješadija se užurbano komeša! Mrtva tijela na ulicama, i sve je vrlo precizno snimljeno!
Pokušavamo pronaći riječi utjehe, povratiti izgubljenu vjeru i moral, ali ništa ne može promijeniti stanje u kojem se nalazimo. Nade da smo ipak zaštićeni u demilitariziranoj zoni pale su, ogolivši do kraja istinu, pokazavši da smo živjeli u zabludi. Ali, sada treba poduzimati nešto kako bi smo se pripremili, ako je to moguće, da bar mi ostanemo. Današnje poslijepodne promijenit će sigurno mnogo toga. Šta će se desiti sa narodom u Srebrenici? Da li će biti pošteđeni krvavih kama srpskih kasapa koji su nahrlili u Srebrenicu. Miris krvi ih privlači, neće moći odoljeti izazovu. Da li postoji ”neko” ko će se bar sad obazrijeti, jer nije kasno, i pomoći napaćenom i ugroženom narodu Srebrenice? Proteklih godina podupiraše Bosnu i Hercegovinu na njenim granicama na Drini. Sada, da li su još ikome potrebni ti heroji Srebrenice. Oni su heroji koji su trpjeli nezapamćenu golgotu, zajedno sa nama. Mi smo prema svemu sudeći sljedeći!
Nastavice se.