Činjenice na koje ukazuje savremena nauka
Premda Kur’an nije nikakva “naučna” knjiga, određene činjenice, koje se na jedan jezgrovit i upečatljiv način, izlažu u raznim kur’anskim ajetima, predstavljaju naučno potvrđene istine koje je čovjek uspio otkriti tek uz pomoć savremene tehnologije dvadesetog stoljeća. Tako je čovjeku današnjice, pomoću otkrića o nastanku i širenju univerzuma, (ne)pokretljivosti planina, nastanku rude gvožđa, ulozi vjetrova u nastanku kiše, nemiješanju dvaju mora, različitim otiscima prstiju kod svih ljudi, etapama razvoja bebe u majčinoj utrobi i sličnim primjerima još jednom dokazano da je Kur’an Allahova riječ, riječ Onoga koji sve zna i Koji je o svemu obavješten.
Vjernicima su te stvari uglavnom poznate, a oni drugi su uglavnom ravnodušni.
“A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrje č nosti.” (En-Nisa’, 82)
Ipak, radi i jednih i drugih imamo namjeru istaknuti još neke činjenice koje su manje poznate, a koje bez sumnje uvjeravaju svakog koji razmišlja, u neosporni zaključak – Kur’an je knjiga čiji su navodi apsolutno tačni.
Nebeske orbite
I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.
(El-Enbiya’, 33)
Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva . (Ez-Zariyat, 7)
U kosmosu postoji oko 200 milijardi galaksija, od kojih svaka posjeduje u prosjeku po 200 milijardi zvijezda. Većina ovih zvijezda imaju svoje planete, a planete, također, svoje satelite. Sva ova svemirska tijela, opet, posjeduju veoma precizno određene orbite. I, svako od ovih tijela se milionima godina kreće u svojoj orbiti koja je u savršenom skladu i harmoniji sa ostalima. Pored toga, također, i veoma veliki broj zvijezda “repatica” se kreće kroz orbite koje su određene za njih.
Prema proračunima stručnjaka iz astronomije, Sunce se kreće grandioznom brzinom od 720 hiljada kilometara na sat u orbiti nazvanoj Solar Apex, koja je usmjerena prema Vega zvijezdi. To, prema jednom grubom proračunu, znači da Sunce u toku jednog dana pređe putanju od 17 miliona 280 hiljada kilometara! Zajedno sa Suncem, istu putanju pređu, također, i svi sateliti i planete koje se nalaze u sunčevom sistemu.
Orbite koje su raspoređene po cijelom kosmosu ne pripadaju samo nebeskim tijelima. Galaksije se, također, zbunjujućom brzinom i preciznošću kreću u svojim orbitama.
Tokom ovih kretanja nijedno nebesko tijelo se ne sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukrštavaju . Po srijedi je tako zaprepašćujujući sklad da je uočeno da određene galaksije prolaze jedna kroz drugu a da se, pri tom, nijedan njihov dio ne sudara sa drugim.
Bez savremenih teleskopa koji omogućavaju osmatranje kosmosa u milionskim kilometarskim dubinama odnosno bez jedne, makar djelimične vizuelne predstave, i bez saznanja moderne fizike i astronomije, čovjek ne može ni spoznati da je ovo jedan od najjačih dokaza odnosno primjera superiorne sposobnosti i mudrosti Stvoritelja nebesa i zemlje i onoga što je između njih.
Povratno nebo
U Kur’an-i Kerimu, u 11. ajetu sure Et-Tariq se govori o “povratnoj” osobini nebeskog svoda: “I tako mi neba koje je povratno.” (At-Tariq, 11). U prijevodima Kur’ana, naznačeni izraz se različito prevodi, ali je možda najispravniji prijevod: “koje vraća”.
Prilikom istraživanja, ustanovljeno je da svaki sloj atmosfere ima odliku da vraća natrag u kosmos ili na Zemlju materije ili zrake koje do njega dopiru.
Tako se vodena para (prethodno došla sa zemlje tj. nastala kondenzacijom) vraća u Zemlju u vidu padavina.
Ozonosfera visine 25 km osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.
Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radio-talasa koji se emitiraju sa Zemlje, omogućava praćenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja i sa velikih udaljenosti.
Kur’ansko spominjanje ove karakteristike nebeskog svoda, otkrivene u skoroj prošlosti, nesumnjivo predstavlja jednu od kur’anskih mudžiza.
Pobjeda Bizantijaca
Jedno od saopćenja koje Kur’an iznosi po pitanju događaja koji se još nisu dogodili se nalazi u prvim ajetima poglavlja Er-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija pretrpjela poraz, ali da će nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu:
“Elif-lam-mim. Bizantinci su pobjeđeni u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko (3 – 9) godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati.” (Er-Rum, 1-4)
Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon što su kršćani Bizantijci pretrpjeli žestoki poraz od idolopokloničkih Perzijanaca, oko 620. godine. Ali u ajetima se saopćava da će Bizantijci veoma brzo izvojevati pobjedu. Međutim, u to je vrijeme Bizantija pretrpjela tako veliki poraz da je čak izgledalo nemoguće da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci, nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po Bizantijsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantijski kralj Herakleus je naredio da se zlatni i srebrni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Veoma veliki broj guvernera se pobunilo protiv kralja, Imperija je došla do tačke raspadanja. Prvo su, od strane idolopokloničkih Perzijanaca, okupirane bizantijska Mezopotamija, Klikya, Sirija, Palestina, Egipat i Elmenistan. Ukratko, očekivao se totalni nestanak Bizantije. Tačno u ovom periodu, međutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja Er-Rum, u kojima se saopćava da će, nakon ne više od devet godina, Bizantijci ponovo pobijediti.
Nekoliko godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Er-Rum, decembra 624., u blizini ruševina Minova, dogodio se još jedan veliki rat između Bizantije i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantijska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpiše sporazum o povratu teritorija Bizantiji koje je u prethodnom ratu okupirala. Tako je došlo do obistinjavanja bizantijske pobjede koju je Kur’an unaprijed najavio.
Druga mudžiza koja se nalazi u istim ajetima je, također, i jedna geografska činjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguće ustanoviti. U trećem ajetu poglavlja Er-Rum se ističe da će Bizantijci biti poraženi na najnižem mjestu na Svijetu . Ova činjenica je sadržana u formulaciji “edna-el-erd”, koju su mnogi komentatori Kur’ana prevodili kao “blisko ili susjedno mjesto”. Međutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Riječ “Edna”, koja znači “najdonji, najniži, najdublji …”, je izvedenica od glagola “dena”. A, riječ “erd” znači Svijet. Cjelokupna formulacija “edna-el-erd” dolazi u značenju “najnižeg mjesta na Svijetu”.
Zanimljivo, rat između Perzije i Bizantije se odigrao na najnižem mjestu na Svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromeđi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas općepoznato, bazen jezera Lut se nalazi na visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom nadmorskom visinom na Svijetu. Dakle, Bizantijci su, kao što je to Kur’an i najavio, poraženi na najnižem mjestu na Svijetu. Ono na što se ovdje mora skrenuti pažnja je činjenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu bazena jezera Lut, bilo moguće ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemoguće da je, u vrijeme objave Kur’ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najnižu tačku Svijeta. Međutim, ovo područje je u Kur’anu navedeno upravo kao mjesto sa najnižom nadmorskom visinom. To, opet, predstavlja još jedan u nizu dokaza da je Kur’an riječ Svevišnjeg, Allaha, d ž .š.