Interesantna priča o prelasku na Islam.
Noć prije tog čina, sjećam se da se pojavila dvojba, da li da to uradim? Jesam li siguran? Idem li prebrzo? Da li je to zaista pravi put? Kasnije sam shvatio da je to bio samo veliki napad šejtana, koji očito nije htio da ja postanem musliman. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Moj prelazak na Islam je počeo prije dvije godine kada sam se pravo počeo zanimati za religiju.Zainteresovao sam se, i počeo sam neku vrstu duhovne potrage. Pored toga, uvijek sam bio veoma zaineteresovan za politiku i trenutna dešavanja u svijetu. S te tačke gledišta, očito nije bilo moguće ne doći u kontakt sa Islamom. Moj prelazak na Islam je posljedica mog zanimanja za te dvije stvari, religiju i trenutna dešavanja, to jest svjetsku politiku.
Moja porodica je također bila izuzetno religijski prožeta, moja majka je studirala teologiju, a dio moje porodice je bio izuzetno religiozan. Iako moji otac i majka nisu prakticirajući kršćani. U početku, nisam htio da znam ništa o religiji, tako da nisam gledao religijsko porijeklo moje porodice, niti sam htio da mislim o tome. Živio sam kao standardni tinejdžer sa Zapada, pio sam alkohol, išao na derneke, ganjao cure i slične stvari. Ali nakon nekog vremena, počeo sam se zanimati za religiju. Mislim da je to zahvaljujući velikom broju knjiga i religijskog materijala u mojoj kući, i majčinim knjigama. Počeo sam čitati Bibliju, ići u crkvu, i raditi druge stvari koje kršćani rade. Na odmoru u Italiji, svidjela su mi se sva ta prelijepa religijska mjesta. Smatrao sam to veoma zanimljivim. Ali nešto je bilo u meni, nisam osjećao savršenstvo u kršćanstvu.
Teško je objasniti, bio je to samo neki osjećaj. Nisam se osjećao dobro, nisam smatrao da je to sve što ima. Jednostavno nisam osjećao da je to savršena vjera objavljena od Boga. Pored toga, Biblija mi je bila pomalo nejasna. Počeo sam nalaziti greške u Bibliji, i uvidio da je najveći dio ljudskih ruku djelo; primijetio sam dosta kontradiktornosti. Upravo sam pročitao neke knjige Šejha Ahmeda Deedata, neka mu se Allah smiluje. Njegove knjige bih preporučio svakome. On savršeno objašnjava zašto Biblija više nije autentična Božja riječ, govori o Isusu s islamskog aspekta, i zašto Isus ustvari nije Božji sin. Mislio sam, ovo ne može biti Božja poruka, mora biti još nešto, Bog nas ne ostavlja samo sa lažima na ovom svijetu.Zatim sam se počeo pitati, zašto smo mi ovde? Mislim da je ovo bilo jedno od glavnih pitanja koje me je približilo Islamu. Odgovor koji daju kršćanstvo i ateizam jednostavno me nisu zadovoljili. Pored toga, moje zanimanje za politiku i dešavanja u svijetu/mojoj zemlji (Nizozemskoj) približiše me Islamu. Bila je to vruća tema u medijima, ovih dana svi govore o Islamu. Htio sam saznati šta je Islam zaista, umjesto da slušam medije, pa sam počeo vlastitu potragu. Počeo sam čitati knjige o Islamu i Poslaniku Muhammedu (neka je mir na njega), i to mi je bilo veoma inspirativno i zanimljivo.U međuvremenu, počeo sam razgovarati sa učenicima u mojoj školi koji su bili muslimani, raspravljao sam sa njima, o religiji i sličnim stvarima. Pružili su mi prelijepu sliku o Islamu. Moje zanimanje za ovu vjeru je još više naraslo, i nekako se dotaklo mog pitanja o smislu života. Bio je to Qadr (Allahovo određenje). Počeo sam projicirati Islam na sebe… i dobro promisleći, postao sam uvjeren da je Islam istina, Elhamdulillah (hvaljen neka je Allah)!
Stvari u kršćanstvu, poput tri u jednom Bogu, nikada mi nisu djelovale dobro. Počeo sam tražiti još znanja o Islamu. Moja čežnja prema Bogu je rasla, želio sam da ga obožavam, da se poklonim Svemogućem. Boga sam pronašao u Islamu. Također sam uvidio da mnogo stvari koje mediji govore o Islamu jednostavno nisu tačne. To je šteta. Mislim da bi ljudi trebali tragati sami, umjesto da slušaju druge. Vidjećete da je Islam zaista prelijepa vjera sa savršenim pravilima i obožavanjem Boga, što čini da se osjećaš odlično iznutra, i daje vam osjećaj mira i spokoja. Trebali biste i sami probati Islam!! Također sam saznao da je Poslanik Muhammed (neka je mir na njega) bio stvarno veliki čovjek, Poslanik, i veoma su mi se svidjele priče o njemu i njegovim ashabima. Još jedna stvar u Islamu koja mi se svidjela je, da postoje odgovori na skoro sva pitanja o životu, sa jasnim dokazima. Islam je zaista sveobuhvatna religija. On ne pravi razliku između vjere i svakodnevnice. To je još jedna stvar koja mi se zaista svidjela. Religija i vjera se mogu naći u svakom aspektu života. U svakom normalnom poslu, muslimani se u potpunosti oslanjaju na Allaha Svemogućeg. Prvo traže pomoć od njega, a tek onda od ljudi. Ovde sam zaista pronašao Allaha. Moja želja za ovim sveobuhvatnim načinom života je rasla sve više i više. Moj iman je počeo rasti jako brzo. Pokušao sam da se oslanjam na Allaha u svemu što radim. To mi je dalo smiraj srcu. Prije nego sam postao musliman, mogao sam se naljutiti ili rastužiti zbog svake sitnice, ali Islam me naučio da ne trebam brinuti o ovim svjetovnim stvarima, treba samo da brinem kako da zadobijem zadovoljstvo Svemogućeg.
Prestale su me zanimati svjetovne stvari, i trudio sam se da izbjegavam stvari poput derneka, miješanja muškaraca i žena i druga mjesta sa iskušenjima. U Islamu sam pronašao pravi smiraj, smiraj koji nisam mogao naći u svim ostalim životnim stilovima koje sam prošao. Bio sam sretan bez obzira šta se desilo. Stvari zbog kojih se nemuslimani uzbuđuju za nas ne predstavljaju ništa, mi se strpimo i nadamo nagradi našeg Gospodara. A možda nas on čisti od grijeha sa teškim iskušenjima koja nas zadese.Sve što nas zadesi je Allahovo određenje. Allah kaže:“…Nešto ne volite, a to je dobro za vas, nešto volite a to je loše za vas. Allah zna, a vi ne znate” (Al-Bekara 2:216)
U ovom ajetu, vidim ljepotu najvažnije stvari u našoj vjeri: Tewhida. Mi se potpuno potčinjavamo Bogu. Slušamo Ga, i pokoravamo Mu se. Ovaj ajet je i sjajan odgovor, po mom mišljenju, ljudima koji kažu “Ovo ne može biti Allahov zakon, jer ti ako misliš vlastitom glavom vidiš da to nije u redu” Mi kažemo, ko zna bolje, ljudi, ili Allah, Sveznajući? Naravno Bog. U nekim Njegovim propisima mi nalazimo hikmeh (mudrost), a u nekima ne, ali prihvatamo njegovu Objavu u potpunosti, jer On je Onaj koji zna najbolje šta je dobro, a šta loše.Već sam počeo osjećati povezanost sa muslimanima širom svijeta. Počeo sam to posmatrati kao zajednicu čiji sam i ja dio, počeo sam posmatrati druge muslimane kao moju braću i sestre. Sviđala mi se ta ljubav sa njima radi Allahovog zadovoljstva. Pravila kako se ponašati u Islamu, pokazivala su kako napraviti miroljubivu i pravednu zajednicu. Kada bi se svi pridržavali islamskih pravila mislim da bi svijet bio ljepši, iako neprijatelji Islama žele da mislimo suprotno.
Zbog toga pozivam sve nemuslimane da istražuju Islam i da lično provjere da li je Islam loša religija. Garantujem vam, nećete pronaći ono što mislite.I kod kuće sam počeo iskazivati svoje zanimanje za Islam. Bilo je neizbježno da moji roditelji ne primijete moje takvo ponašanje. Počeli smo diskutovati o religiji i slično. A što sam se više zanimao za Islam, imao više prijatelja muslimana, više obavljao molitvu itd, postajalo je sve teže. Sjećam se kada je jedne prilike moja majka ušla u sobu dok sam klanjao. Isprva je bila šokirana, pa čak i ljuta. Ali kasnije je to prihvatila i čak htjela da gleda film “Pod zastavom Muhammeda saws” sa mnom.
Problemi su rasli, iako još uvijek nisam formalno izgovorio šehadet u džamiji. Iako sam se osjećao kao musliman, htio sam da čekam pravi trenutak za taj čin. Počeo sam češće da klanjam, prvo jednom dnevno, pa dva puta, i na kraju pet puta Elhamdulillah. Pričao sam sa mnogo braće i sestara, i oni su mi mnogo pomogli u početku da prebrodim te poteškoće. Neka ih Allah sve nagradi. Amin. Na kraju je došlo vrijeme i da oficijelno izgovorim šehadet u džamiji. Sjećam se da sam majci rekao za to, noć prije. Nije to prihvatila i naljutila se, ali ja sam sutradan otišao u džamiju sa nekolicinom braće. Mislim da moja mati ni ne zna da sam izgovorio šehadet pred punom džamijom.Noć prije tog čina, sjećam se da se pojavila dvojba, da li da to uradim? Jesam li siguran? Idem li prebrzo? Da li je to zaista pravi put? Kasnije sam shvatio da je to bio samo veliki napad šejtana, koji očito nije htio da ja postanem musliman. Ali hvala Allahu koji mi je dao snage, pa sam idući dan u vrijeme škole sa braćom otišao u džamiju. Prvo sam ušao u jednu prostoriju sa imamom džamije i drugom braćom. Razgovarali smo, i bili su jako fini. Naravno da je bilo strašno za mene na mjestu punom ljudi, a skoro svi druge nacije, izgovoriti šehadet. Ali istovremeno je to bio i prelijep osjećaj.Baš prije hutbe sam izgovorio šehadet nakon čega me zagrlilo skoro pola džamije, i vidio sam da ljudi haman plaču, subhanAllah! Zaista sam se osjećao sjajno, osjećao sam se kao kod kuće, i sa takvim dojmom sam otišao svojoj kući uz mnoštvo knjiga koje su mi braća kupila.
Iz početka nisam mogao obavljati sve svoje vjerske dužnosti, iako sam prestao jesti svinjetinu i piti alkohol, jedenje halal mesa je bilo preveliki korak za mene u to vrijeme. Elhamdulillah, nakon što sam to iznio svojim roditeljima, prihvatili su. Mnogi problemi su se raščistili, naravno nakon traženja pomoći od Allaha swt. Ali ima još dosta problema s mojim roditeljima, jer ja ne želim da sjedim za stolom za kojim oni piju vino ili nešto slično. Pokušao sam razriješiti to sa njima, ali njihova reakcija je bila jako loša. Uvidio sam da, što više vjerskih dužnosti nastojim ispuniti, postaje sve teže. Ali to je test od Allaha. Moji roditelji su intelektualci pa rasprava sa njima zna ponekad biti pravo teška.
Ono što predstavlja problem, je “Islam” koji ja praktikujem, a koji oni smatraju ekstremnim, ortodoksnim, kao i ono što čitam, i prijatelje sa kojima se družim. A ja zaista ne vidim šta je loše u tome da slijedimo ono što nam Bog zapovijeda.Islam je vjera sredine, a ne ekstremizma. Naročito “selefizam” to potencira, i to baš u Nizozemskoj. Ali mogu razumjeti takav stav, ako se slušaju mediji. Ponekad mi je jako teško sa roditeljima, ali sve to smatram testom, gdje treba da se lijepo ponašam i pokažem im ljepotu Islama, jer oni me vole, a i ja njih, i želim u Džennet ući skupa sa njima inšaAllah. Molim Allaha da mi da snage.
Sve u svemu, ja sam jako sretan u svojoj novoj vjeri. Ne bih je prodao ni za milijardu dolara. Najvažnija stvar u Islamu, koja mi daje snagu, je Tewhid, potpuno pokoravanje Bogu. To nam je jedini spas, i ne bi trebali da obožavamo nikoga osim Svemogućeg. Tewhid je odgovor zašto smo ovde, odgovor na moje pitanje zašto smo ovde. U Islamu, u Qur’anu sam našao odgovor, koji je veoma jednostavan, i u ovom i u budućem svijetu inšaAllah. Allah kaže:“I nisam stvorio ljude i džinne osim da me obožavaju” (Adh-Dharijat, 51:56)
Živimo zbog Allaha, Onoga za kim sam tragao cijeli život. Zato su mi najbolje knjige one o Tewhidu, o našem Stvoritelju. Zato sam našao smiraj i potvrdu u svome srcu.
Ovo je priča o mom prelasku na Islam.
Neke sam stvari i zaboravi, da mi Allah oprosti zbog toga. Zaključio bih ovu priču sa isticanjem značaja riječi La Ilahe Illa Allah, jer to je srž naše vjere, ono zbog čega smo stvoreni, najjače uporište, ono što nas vodi u Džennet. Ako nismo u Tewhidu Džennet nam je zabranjen kako Allah kaže! To je jedini put do Dženneti firdewsi el-‘Eala, najboljeg dijela Dženneta. Niko nas tamo ne može odvesti osim Allaha Svemogućeg. Zato obožavajmo ga istinski, da nađemo Njegovu ljubav i milost. Tražimo ljubav i sreću od Allaha, slijedeći Qur’an i sunnet našeg voljenog Poslanika saws.
Da mi Allah oprosti greške koje sam napravio u ovoj priči; sve što je dobro dolazi od Allaha, a sve loše dolazi od mene i od šejtana. Neka Allah uputi sve one koji traže Istinu, učini naš Ummet jedinstvenim, i neka uvede svu moju braću i sestre u Džennet el-firdews! Amin ja Rabb.
I neka je salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda saws Welhamdulillahi Rabbil-‘Alemin.
Ismail al Holandee