Velika srca vole,mala traze da budu voljena
Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene trgovine posmatrao prolaznike.
Neka se djevojcica priblizila trgovini i prislonila nosic na izlog.
Kao nebo plave oci radosno zasijase kad ugleda jedan od izlozenih predmeta.
Usla je odlucno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.
“To je za moju sestru.Mozete li mi to zapakovati kao poklon”?
Trgovac s nevjericom pogleda djevojcicu i upita:”Koliko novaca imas”?
Ona se podize na prstice,stavi na sto limenu kutiju,otvori je i isprazni.
Bilo je tu nekoliko manjih novcanica,saka sitnisa,nekoliko skoljki i figurica.
“Hoce li biti dovoljno”?upita ponosno.
“Zeljela bih starijoj sestri kupiti poklon.
Otkada namamo mame,ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe.
Danas joj je rodjendan.
Uvjerena sam da ce je poklon veoma obradovati.
Njene su oci iste boje kao taj dragi kamen”.
Trgovac je otisao u malu prostoriju i u zlatnocrveni papir zapakovao kutijicu.
“Uzmi i pazljivo ponesi”.rece djevojcici draguljar.
Ona uze paketic kao pobjednicki pehar i ponosno izadje iz trgovine.
Sat vremena kasnije u trgovinu udje prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim modrim ocima.
Stavi na sto kutijicu koju je trgovac pazljivo zapakovao i upita: “Ova je ogrlica kupljena u vas,zar ne?
“Da,gospodjice”.
Koliko je kostala”?
“U mojoj trgovini cjene su stvar povjerenja,ticu se samo mene i mojih kupaca”.
“Moja sestra je imala nesto sitnisa,sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu”!
Trgovac zatvori kutiju,slozi omot i vrati je djevojci.
“Vasa je “SESTRA” platila najvisu cijenu,dala je sve sto je imala”.