Covjek i Zena
U nekom selu zivjeli su covjek i zena,:covjek na njivi, a zena radila u kuci. Covjek bi odmah, cim bi dan osvanuo, uhvatio volove i otisao u polje orati, a zena bi ostala kod kuce radeci, te bi mu uvijek donijela rucak na njivu. Ali covjeku je uvijek bilo krivo misleci, da zena nikakva posla ne radi, vec samo da ljencari kod kuce; te najposle rece on zeni:
– Ti, zeno, samo dzaba lezis kod kuce i jedes, a ne radis nista. Ja bih vas zenski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se przimo na suncu.
Zena se na to stane smijati, te rece covjeku:
– Suti, bolan ne bio! Nas je posao stoput tezi od vaseg, a vi ga ne bi nikad mogli svrsiti.
Ali on joj ne dade ni govoriti, vec opet zasu, kako ljudi vise rade, a zene nista. Na to mu ona rece:
– E, pa dobro! Ja cu sjutra uhvatiti volove, pa cu ici orati, a ti ces raditi moj posao.
On to jedva doceka, te ugovore, da ce tako raditi, cim zora zabijeli. Sutradan zena uhvati volove, a onda poce naredzivati covjeku, sta treba da on radi:
– Ti ostajes kod kuce i dobro mi pazi, sto ces uraditi. Cuvaj mi pilice, da ih stogod ne odnese; onda pomuzi krave, ama cuvaj da telad ne pokusaju sve. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko, spremi rucak, pa mi donesi na njivu.
Zena potjera volove, dok joj nesto pade na pamet, te se povrati i rece covjeku:
– Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u cupu otrov. Cuvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer ces odmah umrijeti.
– Taman, – rece on, – ti nemaj brige, ja cu sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzores stogod vise mozes.
Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostane kod kuce da radi.
Cim je zena otisla od kuce, a covjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kucu i nalozi vatru, a onda ugleda kvocku i pilice, te se sjeti, da mu je zena rekla da ih cuva; pa se malo promisli, kako ce ih najbolje ucuvati, te se domisli, uzme kanafe, te poveze sve pilice za kvockine noge, da ih sto ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kucu i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. Pocne sijati brasno, pa mu na um pane, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotlen mu je proslo dosta vremena, te mu nesto na um padne, i on rece:
– Ha, bogme, ja cu svezati stap na ledza, pa dok ja budem sijao brasno, mlijeko ce se pomalo mesti, i tako cu dva posla uraditi.
To on i ucini, sveze stap za ledza i stane sijati brasno. Dok je on sijao brasno, mlijeko se je malo melo, a dok je umijesio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio hljeb, da ga zapece, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te izidze pred kucu, da vidi pilice, a u isti cas doleti nekakva ticurina, te uhvati kvocku; a kako su bili pilici povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, jos se vise razljuti, te podze u stalu, da vidi krave. Posto je unisao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od telecaka, te su telad izisli i bogme se posluzili . Sada mu omrzne zivot, te stane lupati sakama o glavu i rece:
– Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa cu se otrovat, nek ne zivim.
Sto je mislio, to i ucinio. Kada se je popeo na tavan, nadze taj cup, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta zalozio, stane se okretati oko sebe, kad ce se otegnuti i umrijeti. Uto vec dođe vrijeme rucku, te zene dodze i dotjera volove.
Posto je usla u kucu, ugleda hljeb na ognjistu nepecen, a po ognjistu proliveno mlijeko; zatim ode u stalu. Kad tamo, telad sve mlijeko popili, krave gladne i zedne; a kad se htjede vratiti u kucu, opazi da nema ni kvocke ni pilica. Udze u kucu, te stane vikati muza.
Ali se on usutio i nacinio se, da je vec umro. Zena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga, gdje jede med, a ona zavice:
– Uh, sta to radis? Ako si Turcin, sto mi sve zijan za zijanom radis?
On se okrene, pa vec vidi da nije mrtav, te zato joj odvrati:
– Ma prodzi me se zeno! Eto si vidjela, sta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan, da se otrujem. Kad sam toliko zijana pocinio, nek’ i ne zivim.
– Hajde, budalo, kako ces se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junace, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u zenske poslove, kad te za to bog nije stvorio.
Kad to on cuje, jedva doceka. Brze bolje uhvati volove i ode i bez rucka orati, a zena ostane svoj posao radeci.
Poslije nije vise govorio, da su zenski poslovi lahki, vec je iza toga uvijek govorio, da su zenski poslovi još tezi od muskih.