Inšallah Madona, inšallah (Miljenko Jergović)
“Moje ime je Mustafa.
Od onih sam koje ti je bolje ne pogledati. A ako i među takvima ima
najgorega, onda sam taj.
Kad u Tešnju žena zanese, zabrane joj da pokraj moje kuće prolazi. Ako me pogleda, vele, dijete će ti bit ružno ko niko njegov. Tog adeta drže se i turske i njihove žene.
A kad sam bio maksum, svojoj majci do ispod koljena, ona bi me gladila po glavi i govorila:
Moj Mustafa, tebe je dobri Allah od ljubomore stvorio. Takvog da te samo on može pogledat, a da mu ne dođe muka.
I još bi rekla kako je to sretan znak, jer Bog vazda čuva od ljudskog oka ono najbolje što je stvorio. A kako može biti dobro ono što je ružno, to mater nije znala reći. Uvijek ima nešto što cijeli svijet zna, a samo matere ne znaju. Da znaju, ne bi se ljudski rod nastavljao.
Ali nije moje da to govorim. Bolje je da dalje kazujem samo o sebi, a ne o d r u g i m a.
Moje ime je Mustafa. Ali se na njega ne odazivam. Kad sebe poželim zazvati, ja šapnem Gurbet.” (Gurbet)