Evo jos jedne simpaticne bajke H. C. Andersena.
KRALJEVICKA NA ZRNU GRASKA
Ono vam jednom bio kraljevic koga je ponijela silna zelja da se ozeni kakvom kraljevickom. Ali je morala biti prava pravcata. Obilazio on bijelim svijetom da bi je nasao, ali bi se uvijek stogod isprijecilo i pomrsilo mu racune. Sto je do samih kraljevicki, tu ne bijase neprilike, jer nekoc svijet nije oskudijevao u njima, samo je nevolja bila u tome sto kraljevic ne mogase biti nacistu jesu li prave. Svagda je nesto bilo krivo, nikad da bude sasvim kako treba. I tako se najposlije vratio kuci neobavljena posla i zapao u tugu, jer je izgarao od zelje za pravom pravcatom kraljevickom.
Jedne se veceri oborilo strahovito nevrijeme. Grmilo na sve strane i sijevalo, a kisa lila kao iz kabla, bas strahota! Uto se zacu gdje neko kuca na vrata grada, i stari kralj ode da otvori.
Kad on na vrata , a to vani stoji neka kraljevicka. Boze mili, kakva li bijase od tog pljuska i nevremena! Voda joj curkom curi niz kosu i haljine, pa se slijeva u vrhove cipela, a izlazi na zapetnice. I veli namjernica da je prava kraljevicka.
“Brzo cemo to vidjeti!” pomisli stara kraljica, ali nista ne rece, vec ode u spavaonicu, smace svu posteljinu i na dno postelje stavi zrno graska. Zatim uze dvadeset duseka i poslaga ih na grasak, pa onda jos navali dvadeset perina od guscjih pahuljica.
Tu je imala kraljevicka te noci spavati.
Ujutro je zapitase kako je spavala.
–Oh, lose, uzasno!—potuzi se kraljevicka.
—Svu noc nisam gotovo ni oka sklopila! Bog zna sto je to bilo u postelji! Na necem sam tvrdu lezala, tako da mi je tijelo puno modrica. Grozno, kazem vam!
I tada vidjese da je prava kraljevicka, kad je kroz dvadeset duseka i dvadeset perina osjetila zrno graska. Tako osjetljiva moze biti samo prava pravcata kraljevicka.
Kraljevic je uze za zenu, jer je sada znao da ima pravu kraljevicku. A grasak pohranise u riznicu, gdje ga i sad mozes vidjeti, ako ga tko nije uzeo.
Gle, to bijase prava bajka!