Okruglo ostrvce
Magarac Ušadin Ćuborepić živio je lijepo na okruglom ostrvcetu. Bio je slobodan, mogao je da radi šta mu je volja, a hrane je bilo u izobilju. Ipak, Ušadin nije bio zadovoljan.
“Sjedi gdje i sjediš i tkaj što i tkaš!” – rekao mu je po narodski galeb Kljunoslav Lepoletović.
“Ostav’ se, Lepoletoviću, narodskih izreka, – odgovorio je Ušadin. – Odoh ja u svijet. Ovdje je dosadno!”
Bućnuo se u more i otplivao na drugo ostrvo, mnogo veće od njegovog.
Ali – nije se čestito ni osušio od vode, kada je naišao na jednog surovog vodeničara, koji ga je odmah uhvatio i vezao. Potok na kome se nalazila njegova vodenica bješe presušio, pa je uzeo magarca da mu okreće vodenični točak. Jadni Ušadin znojio se i mučio, a za hranu dobijao tek pregršt-dvije mekinja!
“Pametno je govorio Kljunoslav!” – jadao se sam sebi, ali kasno.
I tek kad je potok na proljeće nabujao, magarac je uspio da pobjegne na svoje rodno okruglo ostrvce, gdje je opet živio u miru.