CAROBNI GRASAK
Jack sa broja 20
Zivjela jednom jedna zena sa svojim malim sinom po imenu Dzek. Zivjeli su siromasno u maloj trosnoj kuci
Od svega vrijednog sto su imali bila je jedna krava koja im je bila glavni izvor ishrane. Ali siromastvo je bivalo sve gore,tako da su na kraju bili primorani prodati i tu kravu. Majka je tako uputila svog djecaka na pijacu da proda kravu sto bolje bude mogao.
Vodeci kravu na putu prema pijaci Dzek susrete jednog covjeka kojeg uctivo pozdravi,a covjek otpozdravivsi ga upita kuda je krenuo. ”Idem na pijacu da prodam ovu kravu”-rece djecak. ”Evo ja cu je rado kupiti i tako ti ustedjeti put do pijace”-rece mu covjek,nasto djecak pristade odmah.”Dacu ti cetiri zrna graska za tvoju kravu”-rece nepoznati covjek Dzeku koji se nasmija tome i rece da takav pazar ne dolazi u obzir.”Ne budi naivan djecace”-rece covjek Dzeku-”Ovaj grasak je caroban. Donijece ti veliku srecu”. Cuvsi te rijeci djecak se zbuni ne razumijevajuci sta mu nepoznati zeli reci,ali covjek ne rece vise nista,vec mu ubaci grasak u saku i uzevsi privuzu iz njegove druge ruke,odvede kravu sa sobom. Dzek se vrati kuci, a majka se obradova njegovom brzom povratku rekavsi:”Mora biti da si kravu dobro prodao bez cjenkanja cim si se tako brzo vratio”. ”Da”-uzvrati sin-”Prodao sam je za ovo” i pokaza majci cetiri zrna graska na dlanu.Zena je po prirodi bila mirna,ali ovaj put se strasno naljuti na sina nazivajuci ga glupanom i otjera ga u svoju sobu bacivsi grasak kroz prozor. Osjecajuci veliku krivicu djecak leze u krevet i nedugo zatim zaspa. Probudio se u samu zoru iduceg dana i odmah primijeti kako se nesto veoma zeleni uz prozor njegove sobe. Otvori ga i vidje debelo stablo zelenog graska koje je u toku noci izraslo uz kucu daleko u visinu. Ne razmisljajuci mnogo Dzek se poce penjati uz razgranato stablo graska. Poslije silnog pentranja ugleda tlo desno od sebe uz samo stablo graska,dok je njegova kucica sa te visine licila na malu tacku. Dzek kroci na zemljiste koje se iznenada pojavilo nakon njegovog penjanja uz grasak i podje jednom stazom koja je vodila samo na jednu stranu.Ubrzo stize pred veliku kucu ispred koje je jedna veoma krupna zena prala rublje.Djecak uctivo pozdravi veliku zenu i zapita da li mu moze dati sta za jelo posto je bio jako gladan.Zena ostavi rublje i uvede ga u kucu.Usavsi u veliku kucu,Dzek primijeti kako su sve stvari unutra jako velike.Krupna zena ga posluzi velikom cinijom punom mlijeka i isto tako velikim komadom hljeba.Djecak poce halapljivo jesti,jer je bio mnogo gladan,a zena opet izadje van kako bi nastavila posao oko rublja.Bas kad je Dzek zavrsavao s jelom,iznenada se poce tresti sve oko njega,a utom krupna zena utrca natrag u kucu i rece da to njen muz dolazi i da ce ga ubiti nadje li ga tu u kuci.Otvorila je veliku pec koja u tom casu nije bila nalozena vatrom i rekla djecaku da brzo udje unutra.Dzek uskoci u rernu,a zena je odmah hitro zatvori.Trenutak kasnije u kucu je usao njen muz,odnosno ogromni div.O pojasu su mu visila cetiri teleta koje odmah dobaci zeni.”Ovo ces mi spremiti za veceru”-viknu div od cijih rijeci su se tresle stvari u kuci.Onda poce njusiti po zraku:”Ovdje mirise covjek”-povika div na sto mu zena uzvrati:”Kakav covjek zaboga.To mirise rucak koji sam ti spremila.Znas dobro da ovdje ne moze ni ptica doletjeti,a kamoli tek covjek da dodje”.Dzin sjede uz tresak za veliki sto i zatrazi rucak.Zena mu odmah poce donositi ogromne zdjele natrpane raznim mesom koje vrlo brzo ispunise citav veliki sto ispred diva.Dzek je sve ovo sa strahom gledao kroz malu rupu na velikim vratima od peci.Div je s apetitom zustro jeo i za kratko vrijeme je nestalo svega sa stola.Dok je zena odnosila prazne zdjele i cinije,dzin se podize i otvori veliki sanduk u uglu sobe,pa izvadi iz njega cetiri povece kese i vrati se za sto.Istresao je zlatnike iz kesa,pa ih onda poceo brojati.Kad je zavrsio s brojanjem,zadovoljnog izraza lica je vratio sve zlatnike u kesu. Onda je sve vise poceo zijevati dok naposljetku nije zaspao za stolom glasno hrkajuci. Vidjevsi da je div zaspao,djecak pokusa otvoriti vrata peci kako bi izasao iz nje, ali je bio isuvise slab da bi uspio u tome. Divova zena ipak odmah otvori pec i pusti djecaka da izadje tiho mu rekavsi da bjezi sto prije dok se njen muz nije probudio. Uto se okrenula da ponovo zatvori pec,a Dzek spazi cetiri kese s zlatnicima na stolu pored zaspalog diva, zgrabi jednu od njih i sto je brze mogao istrca kroz otvorena vrata kuce i dade se u bijeg. Brzo je stigao do stabla graska i hitro se poceo spustati dok napokon nije dotakao tlo pred svojom kucom. Brzo je majci predao kesu sa zlatnicima koja je bila izvan sebe od srece.Zivot im je nakon toga bio bolji. Poslije izvjesnog vremena Dzek se opet odlucio poci u posjetu divu, pa se opet penjao uz grasak i tako ponovo stize pred veliku kucu ispred koje je divova zena okopavala bastu. Djecak je opet pozdravi i zatrazi ponovo nesto za jelo, nasto mu ona sumnjicavo rece:”Kad si prosli put bio ovdje,nestala je jedna kesa sa zlatnicima i moj muz je od bijesa lupao i razbijao sve oko sebe.Jedva sam ga umirila”. ”Znam ja gdje se ta kesa sa zlatnicima nalazi”-rece Dzek-”Ali molim te prvo mi daj da jedem,pa cu ti poslije reci”.Zena se obradova cuvsi te rijeci,pa ga brzo uvede u kucu i opet mu dade punu ciniju mlijeka uz veliki komad hljeba. Kad je djecak bio pri kraju jela, ponovo se iznenada poce tresti kuca. Zena opet rece da joj muz dolazi i opet djecaka brzo sakri u hladnu pec. Div udje u kucu noseci o pojasu dva vola. Baci ih zeni rekavsi da mu to ispece za veceru. Onda poce mirisati zrak oko sebe.”Ovdje mirise covjek”-rece ljutito dzin,a zena ga umiri rekavsi da mu to mirise rucak koji mu je pripremila. Div se svali za sto i zatrazi taj rucak,a zena mu ga utom donese napunivsi citav sto gomilom mesa. Div navali jesti i vrlo brzo pocisti sav sto do posljednje mrvice.”Donesi mi zlatnu koku”-glasno naredi div zeni nasto mu ona odmah donese zlatnu kokosku za sto.”Snesi”-uzviknu dzin koki i ona snese jaje u tili cas. Div ga uze i strpa ga brzo u dzep. Jos jednom je uzviknuo ”Snesi” i ponovo je sjajna kokos snijela zlatno jaje u sekundi. Div ga ovoga puta nije uzeo, jer je poceo zijevati i za nekoliko minuta je zaspao s glavom na stolu glasno hrkajuci.Djecak je sve ovo posmatrao kroz rupicu na peci i odlucio je ukrasti zlatnu koku,jer mu se veoma dopala. Uto ga zena pusti da izadje iz peci ocekujuci da joj kaze gdje se nalazi kesa sa zlatnicima. Ali Dzek uopste nije obratio paznju na nju, nego je u trku zgrabio zlatnu kokosku sa stola i potrcao na vrata. Kokos je u isti cas glasno zakakotala nasto se div isti cas probudio.Brzo je skocio i zgrabio sablju sa zida i potrcao za djecakom. Dzek je spretno preskocio prag kuce i dao se u bijeg, a div se spotakao o taj prag vlastite kuce i tresnuo o zemlju ispustivsi ostru sablju. Djecak je iskoristio pad dzina i velikom brzinom stigao do graska noseci zlatnu kokosku i spretno se spustajuci stigao do zemlje. Opet je njegova mati bila izuzetno sretna kad joj je pokazao zlatnu koku koja je u sekundi snosila zlatna jaja kad god bi joj uzviknuli ”Snesi”! Kasnije su ta jaja prodavali i vise nisu bili siromasni.
Nakon nekog vremena Dzek se opet odlucio posjetiti diva i tako je u rano jutro ponovo bio na dobro poznatom putu penjajuci se uz grasak. Ovaj put je krisom dosao pred divovu kucu ispred koje je njegova zena opet nesto radila. Djecak se skrivao iza drveca sve dok zena nije otisla na drugu stranu kuce. Onda se brzo usunjao kroz otvorena vrata unutra. Trazio je mjesto gdje bi se sakrio u sobi. Ugledao je potom cetiri velika kazana u jednom uglu prostorije i brzo zavirio u njih. Bilo je u njima raznih kucnih potrepstina. U jednom kazanu je ipak bilo dovoljno mjesta da se sakrije i on tako udje u njega poklopivsi se poklopcem. Nedugo iza toga se kuca pocela tresti sto je znacilo da dolazi ogromni div. I zena je odmah usla u kucu za divom koji opet poce njuziti zrak oko sebe.”Ovdje mirise covjek”-opet uzviknu div. Sada zena ne rece da je to miris rucka koji mu je spremila.”Imas pravo. I ja osjecam isto”. Ali posto je bio gladan, div se izvali na sto i zatrazi da jede. Zena mu iznese veliki rucak kao i prethodna dva puta. I dok je dzin brzo gutao hranu koja je sve vise nestajala sa stola, njegova zena je pretrazivala sobu. Zavirila je cak i u pec iako je znala da djecak nije sposoban da je otvori. Ni na kraj pameti joj nije bilo da zaviri u kazane u uglu sobe posto je znala da su puni kucnih stvari. Div je potom zavrsio s ruckom i naredio je glasno zeni da mu donese harfu. Zena ga poslusa i Dzek iz svog skrovista vidje divnu zlatnu harfu koju div postavi na sto i viknu:”Pjevaj”. Zlatna harfa poce pjevati sama od sebe proizvodeci lijepe i umilne zvuke u kuci zbog cega div poce drijemati i vrlo brzo zaspa hrkajuci. Uto je divova zena usla u drugu sobu trazeci nepozvanog dosljaka u kuci nasto je djecak brzo izasao iz kazana i ne oklijevajuci ni casa zgrabio harfu sa stola i brzo istrcao iz kuce.”Upomoc gospodaru”!-pocela se derati zlatna harfa na sto se veliki div brzo probudio i odmah potrcao za kradljivcem. Ovaj put je spretno preskocio prag i sa sabljom u ruci pojurio za Dzekom. Djecak je s harfom u ruci stigao do zelenog graska i vjesto se poceo spustati nadole. Dotrcavsi do graska, div se takodje poceo spustati niz njega. Dzek je ipak spretniji i brzi u tom poslu i stigao je do zemlje kad je div bio tek na polovini stabla graska koje se njihalo pod njegovom silnom tezinom. Skocivsi na zemlju Dzek je poceo glasno dozivati majku.”Majko!Donesi brzo sjekiru!” Uto je njegova mati istrcala iz kuce noseci sjekiru i djecak je brzo zgrabi davsi pritom zlatnu harfu majci da je pridrzi. Brzo je sjekao visoko stablo zelenog graska koje se sve vise naginjalo na stranu prilikom svakog udarca sjekirom,dok na kraju nije pocelo padati na zemlju. Uto se cuo strasan vrisak sa graska koji je padao. Div je uz veliki tresak pao na zemlju i ostao na mjestu mrtav. Napravio je veliku jamu na mjestu gdje je pao,tako da je Dzeku trebao citav jedan dan da je zatrpa. Tako je Dzek sa majkom ostao zivjeti sretno i zadovoljno,a divova zena,ne docekavsi vise nikad muza natrag, udala se za drugog diva posto su zene poput nje trebale muza u onom vremenu. I tu je prici kraj.”
Jack sa broja 24
B)