Još jedan doktor nauka među nama u Skandinaviji
Amrina Pobjeda
Pise. S: Kadric
Na Univerzitetu u Göteborgu, 20. februara, doktorsku disertaciju uspješno je odbranila Amra Osmančević. Ona je i ranije bila ljekar (doktor), a sad je doktoratom naglasila naučnu dimenziju svog posla. Čestitamo!
Amra je rođena u Ahmićima kod Bratuncu, od majke Magbule i oca Aziza. Otac, inženjer, djecu je uveo u svijet prirodnih nauka, kroz prizmu hemije, fizike i biologije. I s Drinom ih opio.”Vidite ovu vodu, više od 70% naših tijela je voda, čuvamo li vodu čuvamo nas”, govorio im otac dok ih je Drini vodio da ribu love ili se u njoj kupaju. Majci djeca duguju ljubav za knjigom, tako da su se dva svijeta sretno srela u dječijoj mašti, kasnije i cijelom životu. ”Ovu knjigu ćete djeco dva puta pročitati”, govorila bi im majka kad bi joj dobra knjiga u ruke pala. Tako su dobijali teme za ugodno i korisno druženje, sklapali svoj novi osmišljeni svijet.
Amra je medicinu studirala u Banja Luci, privela je kraju upamtljive 1992. godine, a promocija joj bila, gle čuda, baš u aprilu, kad je Bosna već gorila. Započela i staž na Internoj medicini bolnice u Srebrenici i ratnim vihorom uz prisilni odlazak zatekla se u Beogradu.
Tu nekim čudom našla utočište u bolnici, ali i ljubav iz studentskih dana – Edina Osmančevića. Ubrzo su uspjeli da nađu put do Švedske, pa od 1993. godine ”knjiže” izbjegličke kampove u Malungu i Mariestadu, da bi napokon pronašli stalni smještaj u Göteborgu.
Dalje priča teče dosta poznatim stazama: Amra uči jezik sa bratom i snahom (takođe ljekarima), radi u projeku “Bosanci pomažu Bosancima”. Ulazi i u priču razmjene iskustava i znanja bosanskih ljekara nastanjenih u Švedskoj, a onda razmjene tih iskustava sa Šveđanima. Struka je odvodi u oblast ginekologije, porodiljstva i rane dječije njege. Novembra 1997. dobija i stalni posao kao ljekar na Sahlgrenskoj bolnici u Göteborgu gdje i specializira kožne i polne bolesti 2005. Dugo godina radi kao asistent i predavač na Institutu za kožne i polne bolesti ovog univerziteta.
Tu zagriza i jabuku naučnih izazova i počinje da kroz onu prizmu prirodnih nauka, koju joj je davno otac usadio, posmatra i ljudski život. Vidjela je u ljudskom tijelu vodu, vazduh, sunce, minerale… sretno spojene u jedno – u život.
Pogled joj zastao na koži i oblasti psoriaze i primjene vitamina D, efekata UVB terapije, te klimatskog liječenja.
Doktorskom disertacijom je dokazala da UVB tretman liječi psoriazu, pozitivno utiče na vitamin D produkciju u koži, te ima pozitivan efekat na metabolizam kostiju, masnoća i šećera. Oni koji sa kožnim bolestima imaju problema dobro znaju šta to znači. A ovo je samo dio te Amrine naučne priče; ostalo je prezentirala na različitim naučnim kongresima u Londonu, Parizu, San Franciscu, Beču, Istanbulu, ali i u Švedskoj i Skandinaviji.
– Šta sada? – pitam je.
– Dalje planiram nastaviti sa naučnim radom i pomoći obrazovanju novih doktora nauka – rado sa nekim zainteresovanim i nadarenim kolegom iz Bosne kome bih pomogla sa naučnim radom ovdje ili u Bosni. Rado bih sarađivala i sa kolegama na institutima za kožne i polne bolesti u BiH, kaže ambiciozno, nudeći svoje iskustvo drugima.
Amra ima potrebu da nam naglasi da njen rad nije samo njen, pa ni uspjeh. Veliku zaslugu za sve to, pored roditelja i porodice, svakako ima i mentor.
Amru gledam u zagrljaju porodice, supruga i djece – Amara 15, Adina 12 i mjezimčeta Selme od jednog ljeta. Prijatelji i porodica zasuli je poljupcima i cvijećem. A cvijeće uz cvijeće ide.