Dedo
Participant
    Post count: 1243

    U posjeti kod Gospodje Remzahanume Kazic u Sarajevu.

    Posto je Bajram i radost na sve srtane tako sam se i sam osjecao,trudili samo se da sto vise
    zijareta ucinimo.E posto smo zijaretili familiju Dziko,plan nam je da zijaretimo Kazinu majku i da malo promuhabetimo.Posto smo dan ranije telefonom dogovorili da mozemo doci kad god nam se prilika ukaze,velim da je bolje zijaret uz Bajram.Dok smo trepnuli nadzosmo se na Dobrinji
    i vrlo lahko se snadzosmo.Ulazmo u zgradu al ja se zagledam kao po obicaju ko jos stanuje veli visegratka e jesi mahalusa hajde evo zena vec otvara vrata.

    Stani bona velim da vidim imal koga poznata, najednom covjek pored mene pita koga trebate velim da smo vec zvonili i da su nam vrata otvorena,a ako te bas interesuje idemo kod gosp.Kazic.Ona vam je skroz gore morate liftom do sestog i jos jedan pjeske,znam fala ti puno.
    Bogami popesmo se i Nana nas doceka na vratima,vidio odmah da nam se obradovala.
    Hajde bujrum tu se ispitasmo kao da se poznajemo godinama.Lijepo smo se razgovarali i bili pocasceni onako po naski kako to samo znaju istocnjaci.
    Mislili smo jedan sahat posjediti al ostasmo dva i po sahata,u lijepom razgovoru.

    Rastasmo se uz obecanje da se ponovo vidimo,kad budemo sledeci put u Sarajevu.
    Najveci dio vremena smo se razgovarali o unucima,al je Nana imala i veci cin pa se pohvalila sa svojim praunukom cija slika stoji na dohvat ruke,i kako veli da se stalno sa njim razgovara kao da je tu.Tako kod samog polaska uspjeh da slikam Naninog praunuka i Kazinog unuka al samo sa slike.
    Lijepo ko lijepo to malo Bozije stvorenje,jos razgolaceno pa bi insan reko da se upravo sad prcaka svojim malin nogicama.E kad covjek dozivi da dobije tu titulu pa nije mu ni zao sto su prohujale godine.