Bubelino napisao:
Eh, moja draga [b]nastavnica Suada uvijek nasmijana i spremna pruziti nam toplu rijec pa je valjda zbog toga bila omiljena medu ucenicima. Osoba vrijedna divljenja, nastavnica za 10-ku. S radoscu sam isla na cas ruskog jezika, nije bilo stresno otici na njen cas cak i kada je trebala ispitivati. Imala je slifa da od casa napravi jedno zanimljivo druzenje na kojem se cak i obradi nova lekcija i sve se to stigne bez imalo srkleta. Nastavnica Suada je uvijek imala na zicer neku arhaicnu izjavu kojom bi nasmijala sve ucenike. Vjerovatno je to bio njen pedagoski nacin razbijanja one ucenicke treme, osjecaja koji nije nimalo lagodan i koji sputava nase pravilno rasudivanje, ali tu stupa na scenu nasa Su i u tren oka treme vise nema…ovu njenu sposobnost zaista bi pozelio svaki pedagoski radnik. Vecina ucenika ju je dozivljavala kao stariju drugaricu, no kako je to tada bilo necuveno, niko se nije usudivao to nastavnici i saopstiti… (danas su prilike u mnogome drugacije…no to je vec tema kojoj nije mjesto ovdje)
Ima i jedna anegdota s pocetka petog razreda. Kao i kod svakog nastavnog predmeta tokom prvih nekoliko casova uce se, mogu slobodno reci, prostije (laganije) stvari odnosno radi se po principu od prostijeg ka slozenijem. Tako smo iz ruskog jezika najprije naucili kako se predstaviti. Nakon sto smo ovu tematiku lijepo obradili pa i utvrdili tokom dva-tri casa, nastavnica je mom drugu uputila pitanje:Kak tvaja familija tj. kako se prezivas, a on onako sav ponosan sto ga nastavnica to pita, odgovori: Dobro je, nastavnice, hvala na pitanju, kako ste Vi. Ma i nastavnica se s nama nasmijala do suza… no bilo je i onih koji nisu znali sta nam je smijesno, ukljucujuci i pitanog…
[i]P.S. Hvala Vam Teva za ovu vrijednu informaciju, a kako stanujem u blizini Svrakina sela, nijjet mi je akoBogda posjetiti nasu Suadu pa Vam javim utiske…
[/i]