Kod Holuclica i Ramica
Vikend bijase i moja Esma hoce da dan provede sa roditeljima kuci a ja odlucih da iskoristim priliku i da skoknem gore negdje do iznad Vratnika. Teti Nafi na zalost povodom smrti njenog brata Mustafe Sijercica a ujedno cu vidjeti moje komsije Ramic Ferida i njegovu suprugu. Naravno raduje me i susret sa Suvadom i njenom kcerkom Sanelom koju od milja zovemo Sana.
Sanini otac Muberis i dzedo Durmo Holuclic su odvedeni ’92 od strane cetnika prema Zaganovicima sa jos nekoliko rogatickih Bosnjaka muslimana i od tada im se gubi svaki trag.
Obradovali mi se bogme svi a i meni drago sto i ja nih vidim. Tetu Nafu, Suvadu i Sanu sam zadnji put vidio u jesen ’92 u ratnoj Zepi i tad je Sana bila mala djevojcica sa prelijepom plavom dugom kosom. Tamo u mom ratnom putu sam opiso susrete sa njima, o tome kako sam Suvadi pomago sjeci i dovlaciti drva iz sume. Piso sam i o tome kako mi je Suvada dva puta pravila velike sendvice sa kozijom steljom kad sam polazio za Gorazde. O svim tim dogadjajima asocirasmo uspomene a Suvada mi spomenu da sam i njima tada ustaklio prozore staklom sa onih Titovih slika iz Zepske skole. To sam bio skroz zaboravio.
Suvadini otac Ferid i brat Suvad su takodje prosli torture cetnickih logora.
Kako u ratu skupa tako i danas danile njih tri zive skupa samo sada su sa njima i Suvadini roditelji. Otac Ferid inace vrstan i poznat gradjevinac svojim je rukama sagradio mnoge kuce pa tako i kucu za njih petero. Naravno one su bile te koje su mu irgetile i pomagale u poslu…
Sana sa mamom, dedom i dvije nane
Teta Nafa, Teva, Suvada i njeni roditelji
:)