I picimo ti mi tako od Karlsruhea tog ponedjeljak ujutro 29-12-2008 put juzne Francuske nasem Maretu i njegovima. Ostaje nam desno Strasburg, lijevo Basel pa kontam necemo valjda i Svice zakaciti, ali nebi. Cista autocesta haman nigdje nikoga. Preticemo onog zutog sa slike gore i ja kroz smijeh velim evo nas u Franci zar nevidite. Naravno raspolozenje je na visokom nivou a kako i nece biti kad idemo od dragih ljudi a opet idemo dragim ljudima. Nije sala tolike godine se nevidjoh sa svojim komsom a skupa smo i odrasli druzeci se.
Esma mi ronda, sta ti je bolan polahko sta si toliko pritisko taj gas. A stara ladja leti li leti ko kad je naucila da stize na sve krajeve ove nam Europe. Ko da i sama zna treba sto prije stici dragima nasima.
I tako stigosmo poslije vazdan voznje a vec se i mrak poceo fatati. Stanem na kruznom toku da se javim da smo stigli.
Nemici nidje, veli glas sa druge strane kad rekoh gdje smo, eto me za sekundu. Taman izadjoh iz auta kad leti moj komso ko siplon.
Sta reci dalje kad ove prve dvije slike naseg susreta govore sve same od sebe.:)
Dobro doso komso…
Sve govore vesele face i suze u ocima…
Nekad smo ko djeca solili baru na Pticijaku i sanjali o morima, a sad evo nas na mediteranu u Marselju skupa koju deceniju poslije…..
:) :) :)