Kod Dede i Mareta
Svanu i petak 26.12.2008, probudih se raspolozen a kako i ne bi kad cu se narednih dana sresti sa dvojicom meni jako dragih osoba.
Prva, moj rodjak Dedo s kojim sam se vidio zadnji put prije 35 ( trideset i pet) i kusur godina godina.
Prico mi je telefonom da je to bilo ’73 kad je mene, moju mamu i teticnu Masu vozio u Zupcice kod Gorazda na teferic.
Druga, moj komso Mare s kim se nisam vidio 24 (dvadeset i cetiri) godine.
Vidili smo se te ’84 negdje na nasoj carsiji posledni put.
I eto sudbine da se sva trojica nadjemo na ovoj nasoj lijepoj stranici i da nastavimo tamo gdje smo nekad davno stali…..
Potrpah ja kufere u gepek, “slike podmisku” i krenusmo polahko, ja, moja Esma i nasa Sumeja, pravac Karlsruhe.
Nekih 460 i koji kilometar, nije daleko zacas ce mo stici.
Vrtim filmove po glavi ali ipak pokusavam da se skoncentrisem maksimalno na voznju.
Razmisljam kako je svijet mali a zivot lijep kad dobijes sansu da ponovo vidis drage ljude.
Tehnika uznapredovala, kupih i ja sebi tom-tom i nema vise citanja sa karte i papira kuda, i koje pravce treba pratiti.
Veliko olaksanje za Esmu jer je ona do sad trebala o tome voditi racuna.
Umiljat zenski glas govori kad treba gdje skrenuti.
Dok rece britva stigosmo u Karlsruhe, malo zatim i na adresu gdje stanuje rodjeni.
Pozvonih bez oklijevanja…..:)
Po jedna za Dedu i Mareta
Dedo i Teva
Dedin ljubimac, mali Sidi
:) :) :)