Pogodio me u leđa i pitao hoću li još
Natjerali su ih da pjevaju srpske pjesme jedno pola sata, a onda sam čuo rafale. Nakon toga su ih bagerima pokupili…
10.09.2009.
Tužilaštvo BiH pročitalo je danas transkript svjedočenja D2, koji je 13. jula 1995. godine preživio strijeljanje više od 1.000 Srebreničana u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, općina Bratunac, javio je BIRN.
Svjedok D2 dao je iskaz pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) na suđenju Radislavu Krstiću, bivšem načelniku štaba i zamjeniku komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je pred Tribunalom u Haagu osuđen na 35 godina zatvora za genocid u Srebrenici.
Za genocid odnosno učešće u ubistvima u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica Tužilaštvo BiH tereti Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije.
– Predali smo se bosanskim Srbima u Konjević Polju 13. jula 1995. godine. Proveli smo nekoliko sati na livadi, a oni su bili oko nas. Onda smo u dva-tri autobusa krenuli u pravcu Bratunca. Odvezli su nas pred neku vrstu skladišta. To je bila Kravica. Svi smo bili u panici i strahu. Kad smo dovedeni tu, znao sam šta će se desiti – svjedočio je D2.
Svjedok je kazao da su u skladištu muškarci – kojih je, prema njegovim tvrdnjama, bilo oko 1.000 do 1.500 – morali predati novac, nakit i druge dragocjenosti, te da su im vojnici “zapisivali imena, kao da će nam to vratiti”.
Sjedili su još neko vrijeme u skladištu, navodi se u iskazu, a kad je pao mrak, pucnjava je počela.
– Jedan od njih, s dugom bradom i tamnim sunčanim naočalama, ušao je i bio prvi koji je počeo pucati na nas. Bacio sam se na pod, nakon toga uslijedio je pravi haos. Pucali bi po pola sata, malo se odmorili, a onda bi počela nova runda. Ljudi su vrištali, bilo je strašno – kazao je D2.
Nakon što se pucnjava smirila, svjedok D2 je pokušao pobjeći kroz prozor skladišta, ali su ga vojnici primijetili.
– Neko je krenuo prema meni, znao sam da mi je tu kraj. Čekao sam da me ubije. Opalio je jedan metak i pogodio me u leđa. Pitao me je: ‘Hoćeš li još?’ Pretvarao sam se da sam mrtav. Tu su me ostavili – navodi se u iskazu.
D2 je iza hangara ostao do jutra, kad su, kako je rekao, vojnici pozivali preživjele da izađu iz hangara jer je “stigao Crveni krst da ih vozi u bolnicu”.
– Natjerali su ih da pjevaju srpske pjesme jedno pola sata, a onda sam čuo rafale. Nakon toga su ih bagerima pokupili – ispričao je u iskazu D2, te dodao da je potom kroz šumu pobjegao u Žepu, gdje je stigao desetak dana poslije.
Bježeći iz Žepe, krajem jula 1995., D2 je zarobljen i odveden u Rogaticu, gdje je ostao do januara 1996. godine kad je prebačen u zatvor Kula kod Sarajeva, a ubrzo i razmijenjen.
Na narednom ročištu, 29. septembra, planirano je da Odbrane putem videolinka unakrsno ispitaju Ljubomira Borovčanina, kojem se u Tribunalu u Haagu trenutno sudi za zločine u Srebrenici. Za isti dan zakazano je i saslušanje Richarda Butlera, haškog istražitelja također putem videolinka.
Autor: FENA