Ja nisam jos nikada bila u Srebrenici a osjecam jaku potrebu da odem, jako sam emotivna i ne znam kako bih sve to podnijela. Tesko bi bilo, ali bih uz pomoc Alahovu sigurno prezivjela tu neopisivu tugu. Svake godine jedanestoga jula presjedim uz tv Hayat placuci, ali kao sto rekoh voljela da dodem jednom, smognem snage, podjelim bol sa prezivjelim Srebrenicanima i njihovim porodicama. Nadam se da cu ako Bog da uskoro imati priliku posjetiti Srebrenicu.