Slike stare uvijek vracaju sjecanja na ljude i dogadjaje. Evo jedne porodicne slike, za mene veoma vrijedne, koja je uslikana ispred porodicne kuce na Mejdanu, u avliji sa kaldrmom i puno naseg avlijskog cvijeca. Od deset osoba koje se nalaze na slici sedam su rahmetlije. Posto je to ipak moja porodicna slika evo napisacu o svakoj osobi ponesto.
U gornjem redu treca sa desne strane je moja rahmetli pranena, Naza-hanuma (Nalbantic) Čolic. Moja pra nena bijase medju prvim bulama u Rogatici. U poslijeratno vrijeme bijase veliki pritisak na vjernike pa izmedju ostalog i na nju kao bulu. Sve provokacije je ona izdrzala i svu svoju djecu u tom duhu odgojila. Moja pra nena bijase sestra rahmetli Lutvage i Alije Nalbantic koji su zivjeli u Tekiji.
U gornjem redu , cetvrta sa desne strane je rahmetli Almasa-hanuma (Čolic) Šapcanin. Udala se za rahmetli Sefika Šapcanina u Gorazde i tamo svoj vijek prozivjela. Na slici su i djeca Almasina, Sadeta (Šapcanin) Hubijer (Prva u gornjem dijelu sa lijeve strane) i rahmetli Tarik Šapcanin ( prvi sa desne strane u gornjem redu) koji je imao u Gorazdu brijacki salon. Ubijen od cetnicke ruke 1992. godine u Gorazdu.
U gornjem redu , druga sa desne strane je moja rahmetli nena Nedziba-hanuma (Čolic) Kazic, takodjer bila bula. Njeni sinovi rahmetli Fuad (u donjem redu drugi sa lijeve strane) ubijen u augustu 1992. godine u zivom stitu i moj rahmetli otac Sefik Kazic (drugi sa desne strane u donjem redu) . Do njega je moja majka Remza (Hafizovic) Kazic.
U donjem redu, prva sa lijeve strane je hadzi-Behija Čolic, takodjer bila bula. Nije se nikad udavala. Dva puta isla na hadz, za sebe i za svoju rahmetli majku.
Na slici sam jos preostao ja, u zagrljaju mog rahmetli amidze Fuada.
Ove podatke sam napisao jer ce se sigurno stariji sjetiti ovih ljudi koji su bili poznati Rogaticanima.