Stare slike su neprocjenjiva vrijednost jer ovjekovjecuju trenutke koji ostaju zauvijek zapisani, odslikani. Iako se radi o slikama, onaj koji umije da ih cita vidi daleko vise od onoga sto se na njima moze vizuelno vidjeti. One pokazuju likove, prostore a onda i obicaje vezane za odslikane prostore i ljude. Slike samo treba znati citati.
Ova slika je veoma stara. Starija od mene samoga. Ona ovjekovjecuje trenutak kad su moji roditelji sklopili brak. To bijase krajem decembra davne 1954. godine. U ta davna vremena se ljudi nisu slikali iz dokolice i tako cesto. Povod slikanju u ta vremena su bili samo posebni dogadjaji, znacajni u zivotu ljudi, a to su bile izmedju ostalog i svadbe. Ovjekovjecivali su se trenuci kada se zaklinjalo na vjernost za citav zivot. Porodica je bila svetinja i zaista veoma mali procenat je bio razvedenih brakova u to vrijeme. Takve slike su se pravile da se ovjekovjeci taj znacajan trenutak a onda bi lijepo uokvirene zauzimale mjesto, obicno u spavacim sobama iznad bracnih kreveta. Moj rahmetli otac je umro u augustu 2004. godine. Za samo cetiri mjeseca je trebao proslaviti 50 godina braka. Nazalost taj jubilej nije docekao. Ovakav tip slika je u to vrijeme bio uobicajen i ja vjerujem da cete i vi naci poneku sliku na ovu temu.
Sliku ponekad treba okrenuti i pogledati sa straznje strane. Na toj strani su se obicno pisale posvete ili se evidentirao trenutak slikanja kako bi vizuelnom efektu slike dodao i taj dokumentarni detalj.
Pored ovih detalja moze da se nadje i ovakav detalj koji sam ja primijetio na ovoj slici.
Pecat studija u kome je ova slika uradjena. Davne 1954. godine Rogatica je imala svoj Foto-studio u vlasnistvu rahmetli Rasima Kape. Vrijedan detalj koji na svojevrstan nacin prica istoriju razvoja fotografije na nasim prostorima. O tome bi takodjer valjalo pisati.
