http://www.facebook.com/ext/share.php?sid=127949128496&h=Ja32e&u=hlI1r&ref=mf
Mehmed efendija Hajrić
Sjećanje na Mehmeda Efendiju Hajrića, sjećanje na borca sa puškom u ruci na prvoj liniji, sjećanje na glavnog imama Islamske Zajednice Žepa, sjećanje na posljednjeg predsjednika Rtanog predsjedništva žepe u najtežim trenutcima
IMAMI ŠEHIDI – MONOGRAFIJA
Mr. Muharem Omeragić
HAJRIĆ, MEHMED
Mehmed-ef. Hajrić, sin Idrizov i Havin, rođen je 19.8.1968. godine u Lepenici
kod Rogatice. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1987.
godine. Rješenjem Starješinstva IZ SR BiH, Hrvatske i Slovenije br. 1006/89,
od 23.8.1989. godine, postavljen je za imama, hatiba i muallima u džematu
Podžeplje, u Odboru IZ Vlasenica⁵⁰
Po izbijanju agresije na R BiH sa svojim
džematlijama je prešao u Žepu, gdje je organizirana herojska odbrana i borba
protiv agresora⁵¹.
Imao je čin kapetana. Sredinom aprila 1995. postavljen je za
predsjednika Ratnog predsjedništva Žepe. Vjerski život u Žepi tekao je dobro
sve do njezinog pada u ruke srpskog agresora. Mehmed-ef. pokrenuo je list
“Minaret”, štampan na pisaćoj mašini, od kojeg je izišlo nekoliko brojeva.⁵²
Iz Žepe je Mehmed-ef., 27. jula 1995, pod zaštitom UNPROFOR-a, otišao
u Rogaticu u bazu UN-a na pregovore s predstavnicima srpskog agresora.
Na prijevaru predstavnici međunarodne zajednice predali su ga u ruke
agresora, koji su ga zatvorili u koncentracioni logor u Rogatici odakle se,
posredstvom Međunarodnog crvenog križa, javio pismom svojoj supruzi.⁵³
Državna Komisija za traženje nestalih osoba potvrdom br. 06/5-85/97, od
27.1.1997, potvrdila je da je Mehmed-ef. Hajrić zabilježen kao nestala osoba
počev od 26.7.1995 godine. Jedan svjedok koji je Mehmed-efendiju vidio u
zatočeništvu neposredno prije njegove likvidacije izjavio je da je toliko bio
premlaćen i izmrcvaren da uopće nije mogao govoriti.⁵⁴
Nažalost, Mehmed-ef. Hajrić nikad nije oslobođen. Tijelo mu je pronađeno u masovnoj grobnici
u Vragolovima kod Rogatice 13.11.2001, a identifciran je 2005. godine.
Dženaza mu je klanjana 22.0.2005, a ukopan je u mezarju kod Ali-pašine
džamije u Sarajevu.⁵⁵
Iza njega je ostala supruga i malodobna kćerka.
50 Dosje Mehmed-efendije čuva se u arhivu Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
51 Enver Alić, “Mehmeda ef. Hajrića ne znamo zaboraviti”, Preporod, XXXIV/2001, br. 18/15, str. 2.
52 Dervišalija Hodžić, “Imam za primjer”, Preporod, XXVI/1993, br. 11-12/546-547, str. 4; Dervišalija
Hodžić, “Ezan se u Žepi neće prekidati”, Preporod, XXVI/1993, br. 19-20/554-555, str. 5.
53 Obrazac kartice MCK s adresom: “Prihvatni centar – Rogatica”, imam Mehmed Hajrić,
predsjednik Ratnog predsjedništva Žepe, datum: 30..1995. Faksimil u: Oslobođenje, 1.8.2001, str. 8.
54 Vidi: Edina Kamenica, “U Rogatici još živi Panto Pantović koji je odveo naše dijete!”, Oslobođenje,
1.8.2001, str. 8 (razgovor s Hajrićevim roditeljima; oni nisu dočekali da se sazna za sudbinu njihovog
sina). Također: Dopis je pohranjen u arhivu Rijaseta Islamske zajednice u BiH pod djelovodnim
brojem 2002/96, od 24.5.1996. U potpisu je Amor Mašović.
55 NHM, “Dženaza namaz šehidima Mehmedu-ef. Hajriću i Amiru Imamoviću, herojima Žepe”,
Preporod, 15.8.2005, br. 16/810, str. 47; Dnevni avaz, 27.07.2005., 77. (Oglas o dženazi);