U Bosni i Hercegovini, njenim planinama i vrletnim gorama narod je stvarao narodne napjeve koji su predmetom posebnih istrazivanja postali u drugoj polovini 19. stoljeca, a tek primjenom fonografa pribiranje gradze je dobilo naucni karakter.
Prva snimanja narodnih napjeva pocinju 1937, a dijelimo ih na seosko i varosko pjevanje. Varosko pjevanje je mnogo istrazivao cehoslovacki folklorista Ludvig Kuba. Prvi puta je dosao u BH 1893, boravio 4 mjeseca a sakupio 1113 napjeva. Prije njega se takvim radom bavio Franjo Kuhac iz Osijeka . Kuba je bio odusevljen bogatom skalom napjeva , od najprimitivnijeg tzv.ojkanja do istancane njezne i raspjevane ljubavne pjesme sto se kao biser prosipa iz grla muslimanske djevojke.
Za tako kratko vrijeme od 4 mjeseca uspio je Kuba da kao niko prije istrazi i zabiljezi varosko pjevanje muslimanskog stanovnistva – tip ljubavne pjesme poznatije pod nazivom sevdalinka, pjesme koja se pjevala iza avlijskih kapija i pendzera pjesme koja odise starinom i tradicijom sa prekidanjem usred rijeci i unosenjem suglasnika « h ». To je pjesma koja se izvodi na poseban nacin « poravno « « ravno », zene ih pjevaju solisticki, a muskarci cesto uz tamburu,sargiju ili samicu,u a jedna melodija se moze pjevati na mnogo tekstova. Takav nacin pjevanja je bio najomiljeniji .
Naziv pjesma u ravan ne znaci da je melodija ravna, ona je gipka i puna ukrasa dobro razumljiva svakom bosancu . Aksamluk, teferici, sijela ne idu bez pjevanja ,a kad je drustvo u najboljem raspolozenju zapjeva se poravna koja slusaoca dovodi do maksimalne razdraganosti. Medzu narodom se i kaze za covjeka dobre cudi “ravno mu sve do mora”.
Sevdalinke su u brojnim primjerima zapamtile odredzene licnosti najcesce djevojke i mladice cuvene zbog svoje ljepote i gizdavosti. U njima se moze naci sve ono sto karakterise takozvanu narodnu dusu: jezik, pozicije i status clanova familije, lokalna obiljezja, kulturu ishrane, odijevanja, drugim rijecima sta su ljudi nase proslosti osjecali, kako su iskazivali te osjecaje, o cemu su mastali i kako su gledali na svijet oko sebe.
Sevdalinka je ime dobila po turskoj rijeci sevda sto znaci LJUBAV. Turci su rijec sevda preuzeli od Arapa, a na nasim prostorima je SEVDA dobila H i nastao je sevdah.