–
Sevdalinka se rodila u bosansko hercegovackoj kasablijskoj sredini negdje u feudalno doba i stvarala se tokom nekoliko vijekova njegovog postojanja. Najcesce se smatra da je nastala kao iskreni i prirodni poetski izraz emocionalnosti gradskog plebsa, zivota obicnih ljudi toga vremena, kojima je asikovanje pod pendzerima u ogranicenjima konzervativnog drustva predstavljalo jedini moguci nacin ljubavnog dodira i bolnu inspiraciju i podsticaj sevdalinke.
Iz tog ishodista ona je osvojila cijeli narod u jednom regionu bez obzira na drustvene slojeve, bez obzira na vjerske i nacionalne razlike i postala zajednicka svojina, prodiruci daleko i siroko kroz vrijeme i prostor. Mozda je jedna od bitnih obiljezja sevdalinke sto je u njoj malo vedrine ljubavnog ispunjenja, i sto je ona najvise trazenje i teznja pomucena predvidjanjem svoje vlastite uzaludnosti, sto je ona pretezno melanholija sumraka, jeseni i smrti kao ljubavnih simbola, i saznanje o vlastitoj nemoci da se ucini bilo sta a kamoli da se ravna sa ljubavlju, zivotom, svojim i tudjim.
Najveca tuga sevdalinke sadrzana je u ceznji, u onoj djevojackoj nostalgiji za prisustvom i blizinom dragog koji luta, u bespomocnoj ceznji ponovo da joj se vrati, da dodje pod pendzer i bude opet njen.
Svi dilberi moga majko nema.
Mili boze sto li mi ga nema
Ili boluje ili asikuje
Volim cuti i da mi boluje
Neg` da s drugom dragom asikuje
Bolujuci ikad ce mi doci
Asikujuc nikad ni do vijeka.
***
Moj dilbere kud se seces
Zar veceras doci neces
Il` me uzmi il` me prodaj
Il` mom srcu derman podaj…..