Jeste da smo bili mala carsija,ali smo uvijek znali zapjevati,onako iz prve,bez velikih najava,i prasina,covjek koji je bio fenomen zabave i osmijeha,koji je umio spojiti sve ono sto ga je cinilo ono ,samo na njegov nacin svojstveno,da bude u svom elementu,nabacujuci osmijeh ne samo sebi,nego i drugima oko sebe,covjek koji je pjevao i svirao,pa u pola pjesme prekine,da bi popio i zamezio,pa nastavio tamo gdje je stao,i na sebi svojstven nacin interpretirao je tu sevdalinku,nas uvijek originalni rahmetli Hasan Zec
Suncev zracak sad zalazi
i nestaje dan
a nama se draga duso blizi rastanak
Cujem dragi da odlazis u daleki svijet
zar ces mene ostaviti kao majski cvijet
Na rastanku on mi rece opet cu ti doc
zagrli me poljubi me ja cu tebi doc
Ja odlazim i doci cu samo ne znam kad
zagrli me poljubi me ja otidoh sad
Raja nece zaboraviti one,koji su znali zapjevati,ovaj put to je bio rahmetli Zeko…Twin Peaks